Koliko se kanadera moglo kupiti od Limenke, Telekoma i raznih Koverti?

Crna Gora je prethodnih dana u velikoj borbi sa vatrenom stihijom koja i nije neočekivana. Javnost svakako spekuliše oko toga da li je država mogla efikasnije pristupiti pripremama za požarnu sezonu. Svakako, jedne od ključnih poruka koje se ovih dana mogu čuti u javnosti jesu da su Crnoj Gori prijeko potrebni kanaderi, avioni za gašenje požara zbog nepristupačnosti terena.

Svakako, nabavka kanadera mora biti nešto o čemu Crna Gora mora razmišljati. Pojedinci na društvenim mrežama su se čak i sjetili kako je Milo Đukanović kao Predsjednik Vlade 1993. godine prodao Grčkoj četiri ispravna kanadera kao i 13 rezervnih motora za te avione i preko 3.500 opreme za njih.

Pojedinci su čak išli i do toga da postavljaju i nezgodna pitanja – koliko se novca moglo kupiti od svih afera Demokratske partije socijalista koje su, na kraju, ostale neprocesuirani? Koliko se moglo kanadera kupiti kada bi skupili sve afere – Limenku, Telekom, Kovertu, Abu Dabi fond? Koliko je novca država mogla sačuvati od propalih privatizacija, kao i od ugašenih fabrika koje bi ojačale ekonomiju Crne Gore i obezbjeđivale veći kapital za nabavku ovih sredstava?

A svakako bi morali govoriti i o odgovornosti onih koji su 30 godina vršili vlast i nisu bili sposobni da za 30 godina naprave adekvatnu pripremu za samo jednu požarnu sezonu. Od trenutnih 3 kanadera koje Crna Gora posjeduje, samo jedan ispravan, što samo govori o neefikasnosti vlasti Demokratske partije socijalista. Da su bili sposobni, znali bi da u Crnoj Gori postoji opasnost od požara, i adekvatno bi se pripremili. Međutim, to nije urađeno, već se danas Crna Gora sa požarima bori kako zna i umije.