Samo da podsjetim ove naše kritičare – koji ne znam da li su vidjeli kako kolega Mihailo brani počasnog predsjednika DPS – a zbog satova koji su vrijednosti nečije cijele pokretne i nepokretne imovine, i Živkovića koji ukazuje na dobru praksu u Austriji i smanjenja penzija, piše u saopštenju koje potpisuje Jelena Nedović, poslanica Pokreta Evropa sad, koje prenosimo integralno:

Pa hajde da podsjetimo ove naše i moje kritičare kojima je bitnije jesam li ja babi sa 4 godine izmakla stolicu od ovih što su nas opljačkali, i onih što ako se vrate ima sve da nas isele.

Naime,  standard građana stagnirao – ali standard funkcionera DPS rastao.

Dok su:

 • građani živjeli sa minimalcem od 193–222 €,

 • penzioneri birali između lijekova i hrane.

Politički vrh i njima bliske strukture funkcionalno su živjeli u drugoj državi — sa privilegijama, honorarima, službenim putovanjima, tenderima i privatnim biznisima koji cvjetaju.

Razlika između naroda i vlasti nikad  nije bila veća kao za vrijeme vladavine DPS-a.

DPS je Crnu Goru:

 • uveo u dug od preko 4 milijarde,

 • koristio kredite da “krpi rupe”,

 • ulagao selektivno, često u projekte koji su služili političkoj lojalnosti i privatnim interesima.

A efekat na običnog čovjeka?

Nula.

Plate i penzije ostale su niske, standard jedva da je mrdao.

Najveća zamjerka DPS periodu nije ekonomska, nego moralna:

Sistem je postavljen tako da najbliži krugu vlasti žive od države, dok građani rade za preživljavanje.

Zarade, tenderi, javne nabavke, privatizacije — sve je bilo podređeno mrežama moći.

Ekonomija nije bila razvojna — bila je zarobljena.

Godinama se kreirala slika da je dobro ono što je u stvarnosti bilo — minimum!

Penzioneri su decenijama dobijali poruke tipa “bolje i ovo nego ništa”, što je uvreda za generacije koje su radile po 35–40 godina.

Dok su oni gradili svoje vile, punili račune i zapošljavali rodbinu kao privatnu armiju, država je tonula u dugove koje su ostavili generacijama koje dolaze.

To se ne zove razvoj — to se zove pljačka vremena i budućnosti.

U DPS eri Crna Gora je imala samo jednu istinu:

ko je blizak vlasti, živio je kao u raju,

ko je bio običan čovjek, živio je kao u borbi za opstanak.

I poslije svega, još imaju hrabrosti da govore o ‘standardu’.

Ako je to bio standard, onda je bio standard siromaštva, nepravde i partijskog interesa, a ne života dostojnog čovjeka.

To je pravo nasljeđe DPS-a.

I to je istina koju niko više ne može sakriti.

Tagovi