Ko su članovi Predsjedništva DPS-a: Milovo kumče, školski drug i “crna kutija” ANB-a!
Predsjedništvo Demokratske partije socijalista (DPS), koje je samo formalno još uvijek najviši nivo organizacije upravljanja strankom, zapravo predstavlja dokaz da predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, DPS doživljava kao familijarno privatnu političku manufakturu, odnosno kao “igračku“ za dobijanje izbora u Crnoj Gori, koji služe jedino kao javna potvrda njegove „nesmjenjivosti“, odnosno svojinsko pravo Đukanovića nad Crnom Gorom i svima i svemu u njoj.
Sastav novog predsjedništva DPS-a, ilustruje da Milo nije samo formalni i stvarni predlagač ovog tela, već navodi na zaključak o tome koliko njegov personalni sastav zapravo podsjeća na profil interesno profiterskog udruženja, čiji je jedini zadatak da služi “svemoćnom gospodaru“ i demonstrira njegovu moć.
Više od 4/5 tzv. “novog predsjedništva“ već decenijama obavlja jedan i samo jedan politički posao, a to je kako održati i uvećati moć njihovog jedinog “šefa“ važnijeg od čitave partije, birača i građana Crne Gore, tako da je služenje njemu postalo njihov ritual svakodnevnog dokazivanja lojalnosti i lični opis njihove političke biografije. Dakle, ko su ti ljudi u “novom predsjedništvu“ DPS-a?
Duško Marković, višedecenijski lični čuvar Agencije za nacionalnu bezbjednost Crne Gore, “crna kutija“ raznih privatnih i familijarnih poslova Milove porodice…
Milutin Simović, Milov školski drug iz Nikšića iz iste klupe ili razreda, odan po mjestu porijekla i generacijske privilegije da se školovao sa “ocem novocrnogorstva ili milogorstva“.
Branimir Brano Gvozdenović, po ko zna koji put politički direktor zadužen za urbanističko-tehničke poslove Milovih poslovnih partnera, lično prisutan u svakom njegovom lično zainteresovanom poslu, od podgoričkog „Alumijuma“ i Olega Deriparske, do „Jadranskog sajma“ i Duška Kneževića, gdje Gvozdenović oduvijek za sebe zna dobiti i neki djelić nagrade za poslovnu lojalnost i privrženost „Prvome“.
Milan Roćen, čuvar “ruskih tajni“ specijalista za posebne zadatke po nalogu „gospodara“, od “stvaranja Vijesti“ do istočnih brkova zapadne obrijanosti, uvijek na zadatku intrige i prenosioca loše klime protiv svakog ko se i malo više približi “njegovom šefu“.
Predrag Peđa Bošković, marginalni favorit Mila Đukanovića, prenosilac informacija, statističko obrazovanje u skupljanju svega i neograničena poniznost učinila ga je gospodarevim NATO ministrom u odbrani “dukljanske Crne Gore“.
Petar Ivanović, lični administrator i uposleni za rješavanje poslovnih dilema i otvorenih pitanja Đukanovića, od perioda Veska Vukotića, koji ga je i uveo na “dvor“, do Ženevskih veza i staranja o mnogim privatno poslovnim pitanjima skrivenim od javnosti.
Melvudin Nuhodžić, stari partijski drug i zavisnik od Milove moći, njegov “musliman“ u oblasti bošnjačko multietničke fenomologije Crne Gore, Milov lični građanski aktivista u nacionalnom islamiziranom dvorištu Crne Gore.
Nikola Rakočević, sin Milovog kuma Gorana Sita Rakočevića, koji je poznat po tome što je bio predsjednik Upravnog odobra neke od firmi iz Atlas grupacije protiv koga Đukanović vodi rat zbog istina koje je Duško Knežević objavio.
Aleksandar Žurić je kum Zorana Lazovića, druge struje iz ranijeg ANB-a, onog suprostavljenoj mojkovačkoj grupi na čelu sa Duškom Markovićem, koji bi mogao biti predstavnik “Granda“ i Zorana Lazovića u predsjedništvu pod ličnom i neposrednom kontrolom Mila Đukanovića.
Ivan Vuković, sinovac vječnog Miška Vukotića, punog zahvalnog strahopoštovanja prema gospodaru zbog svoje “metuzalemske“ karijere, porodično nasleđe dukljanizacije u “novom predsjedništvu DPS-a“.
Dva, tri preostala člana izabrana u predsjedništvo zaslužuju manju pažnju, ali sigurno i očekivano veću lojalnost prema “šefu“ koji ih se sjetio i doveo do samog “vrha“. Tako samo u djeliću izgleda novoiizabrani organ privatne kancelarije moći Mila Đukanovića koji će se formalno predstavljati kao partijski organ.
(Nacionalist.rs)