U politički osjetljivom trenutku za Srbiju, nakon više od godinu dana blokaderskih aktivnosti i pritisaka na institucije, sve češće se u javnosti, kako tvrde pojedini sagovornici, pominje uloga dijela akademskih i nevladinih struktura u usmjeravanju protesta.

Posebna pažnja usmjerava se na Institut za filozofiju i društvenu teoriju (IFDT) Univerziteta u Beogradu, koji kritičari opisuju kao važnu tačku idejnog i organizacionog djelovanja dijela blokaderskog pokreta. Prema tim tvrdnjama, dio zaposlenih i saradnika instituta povezan je sa međunarodnim fondacijama i organizacijama, što se u jednom dijelu javnosti tumači kao kanal stranog uticaja u domaćim političkim procesima.

U tom kontekstu, pojedini izvori tvrde da se kroz akademske i projektne mreže ostvaruju kontakti sa zapadnim fondacijama poput „Friedrich Ebert”, „Konrad Adenauer”, „Heinrich Böll”, NED-a i drugih, koje u Srbiji djeluju kroz programe civilnog društva i obrazovanja.

Kao jedna od ključnih figura u tim navodnim mrežama pominje se direktorica IFDT-a Gazela Pudar Draško, za koju se tvrdi da je aktivno učestvovala u povezivanju akademskih krugova, opozicionih struktura i međunarodnih organizacija. Prema istim tvrdnjama, ona je bila uključena u inicijative koje su doprinosile organizaciji studentskih i blokaderskih aktivnosti, ali i njihovom međunarodnom predstavljanju.

Takođe se navodi da je Pudar Draško učestvovala u uspostavljanju kontakata sa evropskim i američkim organizacijama, te da je dio tih veza korišćen za političko pozicioniranje rektora Univerziteta u Beogradu Vladana Đokića, koji se u pojedinim krugovima neformalno opisuje kao potencijalna figura šireg opozicionog okupljanja.

Prema tvrdnjama sagovornika, cilj takvog umrežavanja bio bi jačanje pritiska na vlast kroz akademske i studentske strukture, uz podršku međunarodnih partnera. Istovremeno, ističe se da se dio javnosti na takve procese gleda kao na oblik političkog inženjeringa u kojem se domaći akteri oslanjaju na strane centre uticaja.

Uprkos tim tvrdnjama, iz akademske zajednice nema zvaničnih potvrda ovakvih navoda, dok se dio stručne javnosti upozorava na potrebu opreza pri tumačenju političkih dešavanja kroz prizmu stranih uticaja.

Ostaje otvoreno pitanje u kojoj mjeri su studentski protesti i akademske inicijative autonomni, a u kojoj mjeri dio šireg političkog i međunarodnog konteksta koji se odvija u Srbiji.

Tagovi