Poslije punih deset godina pravosudne i političke sage, presuda Apelacionog suda Crne Gore kojom su Andrija Mandić, Milan Knežević i svi optuženi pravosnažno oslobođeni u aferi „državni udar“ otvorila je novo pitanje: ko je i kako konstruisao jednu od najvećih političkih afera u savremenoj istoriji Crne Gore – i da li su pojedini akteri iz regiona u tome imali svoju ulogu.

Posebno intrigantna postaje uloga srpskog tužioca Mladena Nenadića.

Vučićeva konferencija i poruke iz 2016.

Podsjetimo, nakon što su crnogorske vlasti objavile da je na dan izbora 2016. godine spriječen pokušaj državnog udara, tadašnji premijer Srbije Aleksandar Vučić sazvao je 24. oktobra iste godine sjednicu Biroa za koordinaciju službi bezbjednosti.

Nakon sastanka Vučić je obavijestio javnost da postoje indicije da su određena lica iz Srbije učestvovala u nezakonitim aktivnostima u Crnoj Gori. Istovremeno je jasno naglasio da u tim radnjama nema političara iz Srbije i Crne Gore.

Kasnije, nakon dodatnih provjera i političkog razvoja događaja, Vučić je javno saopštio da je čitava priča o „državnom udaru“ u suštini bila politička konstrukcija.

Upravo na toj konferenciji iz oktobra 2016. godine, iza Vučića je stajao tužilac Mladen Nenadić.

Presuda koja je promijenila sve

Apelacioni sud Crne Gore 20. februara 2026. godine donio je pravosnažnu oslobađajuću presudu za sve optužene u aferi „državni udar“. Time je, poslije decenije političkih i pravnih sporova, definitivno srušena konstrukcija koja je godinama služila kao politički instrument protiv srpskog političkog faktora u Crnoj Gori.

U međuvremenu su i brojni drugi detalji bacili novo svjetlo na čitav proces.

Sudija Suzana Mugoša, koja je predsjedavala sudskim vijećem u prvostepenom postupku, disciplinski je kažnjena upravo zbog postupanja u predmetu „državni udar“. Istovremeno je dokazano da je bila u bliskim odnosima sa Vesnom Medenicom, nekadašnjom predsjednicom Vrhovnog suda.

Podsjetimo, Medenica je ove godine osuđena na deset godina zatvora zbog zloupotrebe položaja, dok je njen sin takođe osuđen na deset godina zatvora i novčanu kaznu od 50.000 eura, nakon čega je pobjegao iz kućnog pritvora.

Sve to dodatno kompromituje čitav proces koji je godinama bio predstavljan kao najveća bezbjednosna prijetnja u novijoj istoriji Crne Gore.

Uloga Mladena Nenadića

U takvom kontekstu logično se otvara pitanje – kakvu je ulogu u svemu imao tužilac Mladen Nenadić.

Ako je afera „državni udar“ pravosnažno proglašena političkom konstrukcijom, da li je moguće da je i sam Vučić na početku bio pogrešno informisan?

I još važnije pitanje: ko mu je dostavio te informacije?

S obzirom na činjenicu da je Nenadić bio prisutan na ključnim sastancima i konferencijama tog dana, legitimno je pitati – da li je upravo on bio jedan od ljudi koji su formirali početni narativ o događajima u Crnoj Gori.

Nova pitanja zbog današnjeg ponašanja

Dodatnu sumnju izaziva i činjenica da se Nenadić u posljednje vrijeme sve češće dovodi u vezu sa političkim krugovima koji otvoreno nastupaju protiv vlasti u Srbiji.

Njegova javna pojavljivanja u društvu pojedinih blokaderskih lidera i fotografije sa rektorom Vladanom Đokićem izazvale su brojne reakcije u javnosti.

Upravo zato danas mnogi postavljaju pitanje: da li je Nenadić još 2016. godine imao drugačiju političku agendu i da li je moguće da je Vučiću tada dostavio informacije koje nijesu bile u potpunosti tačne.

Ako je to bio slučaj, ostaje još jedno pitanje – da li je to učinio samoinicijativno ili po nečijem nalogu.

Pitanje koje traži odgovor

Afera „državni udar“ danas je pravosnažno razotkrivena kao politički konstruisan proces koji je imao ozbiljne posljedice po politički život Crne Gore, ali i po regionalne odnose.

Zbog toga je sasvim legitimno pitati: ko je sve učestvovao u njenom stvaranju i širenju.

Ako se pokaže da su pojedini akteri iz Srbije u tome imali svoju ulogu, onda javnost ima pravo da zna ko je i zašto obmanuo tadašnjeg premijera Srbije.

Jer istina o „državnom udaru“ možda je tek počela da izlazi na vidjelo.

Tagovi