U vrijeme kada su evidentni dvostruki aršini crnogorskog pravosuđa prema dvije Vesne, u javnosti jedini logični zaključak jeste da je Medenica kao bijeli medvjed zaštićena, dok je Bratić žrtva. Jer, nemoguće je bilo šta drugo zaključiti iz procesa koji se tiču ove dvije Vesne. Čak ni nakon ukidanja pritvora nijesu im dodijeljene iste mjere.
Da javnosti nije i te kako dobro poznato ime Vesne Medenice, pomislili bi građani da je osuđena za neki sitni prestup. Ni nakon presude joj nije određen pritvor, kao ni stalni policijski nadzor ili nanogica. Tek kada je policiji i sudstvu uspješno pobjegao njen sin Miloš Medenica, Specijalno državno tužilaštvo zatražilo je da se pooštre mjere nadzora nad Vesnom. I jesu – tako što ima stalni policijski nadzor, ali može slobodno da se kreće i na većoj udaljenosti od 50 metara od mjesta stanovanja.
Za nju nema ni nanogice. Zanimljivo. Baš. Naročito jer je Vesna Medenica osuđena za organizovani kriminal, odnosno zloupotrebu službenog položaja i pomaganje organizovanoj kriminalnoj grupi u kojoj je njen sin Miloš. Ona je bila predsjednica Vrhovnog suda i glavna državna tužiteljka. Govorila je da mnogo toga zna i da će jednoga dana, kada progovori, biti zanimljivo čuti šta ima da kaže. Onda se odlučila na ćutanje. Nije progovorila. Javno. Potom je uslijedilo bijeg njenoga sina. Zbog toga se otvoreno sumnja da je preko ćutanja istrgovala da se omogući bijeg njenoga sina.
A sve informacije koje se dovode u vezu s Vesnom Medenicom idu u prilog tome da, iako više nije ni predsjednica Vrhovnog suda niti glavna državna tužiteljka, „komanduje“ crnogorskim sudstvom i tužilaštvom koje se prema njoj odnosi kao prema zaštićenom bijelom medvjedu.
