Mladen Mikijelj

Knežević: Ne zaboravimo blagoslov patrijarha Irineja da Srpsku crkvu treba braniti svagda i na svakom mjestu

1

piše: Milan Knežević, lider DNP-a

Srpski narod i naša sveta Srpska pravoslavna crkva ostali su danas bez svog duhovnog poglavara Njegove Svetosti Patrijarha srpskog gospodina Irineja, sabornika naše pravoslavne misli, istinskog podvižnika u postbiblijskom vremenu, koji nas je iznova vraćao vjeri i najboljim vrijednostima našeg naroda. A ima li trajnijih vrijednosti od onih koje se tvore i upijaju u carskom gradu Prizrenu i Bogosloviji u kojoj je patrijarh Irinej bi đak, profesor i rektor.

Upravo je ta zavjetna kosovska misao oko njegove glave još za života risovala oreol čovjeka i duhovnika koji je izrastao iz velikog srpskog naroda. A kao što napisa Miloš Crnjanski: “beskrajni plavi krug i u njemu zvezda”, tako sam i ja u jednoj decembarskoj noći, kad su nepomenici kidisali na naše svetinje u Crnoj Gori, i kad smo svijećom na vjetru željeli osvijetliti tamni vilajet ljudske nerazumnosti, dobio od Njegove Svetosti blagoslov da Srpsku crkvu treba braniti svagda i na svakom mjestu.

I zbilja je te večeri patrijarh Irinej bio zvijezda – putokaznica prema kojoj smo se upravljali u odbrani naših svetinja, i na tome naš narod u Crnoj Gori treba vječno da mu bude blagodaran. Posljednji put kad smo se vidjeli u Patrijaršiji bio je nasmijan, blag i ponosan na jedinstvo našeg naroda, koje je u vrijeme njegovog duhovnog brođenja našom crkvom bilo sve vidljivije.

Čak i kad su ga napadali oni koji bi uradili sve zbog sitnih političkih računica i taštih slabosti ljudske prirode, On je smjerno, ali samouvjereno i hrabro nastavljao svoj jevandjeljski put dostojan svojih prethodnika hirotonisanih u svetoj Pećaršiji.

Zato je svako ko je jednom imao taj blagoslov da razgovara sa našim patrijarhom Irinejom osjetio posebnost trenutka u kojem je znao da se sastao sa istorijom. Njegov oproštajni govor nad odrom mitropolita Amfilohija u potpunosti je zaokružio nacionalni i simbolički smisao duhovnog jedinstva srpskog naroda u Crnoj Gori, Srbiji i Republici Srpskoj, i pokazao da je naša sveta Srpska pravoslavna crkva vječna i neraskidiva u temeljima vjekova koje je uzidao sveti Sava.

Patrijarh Irinej je u hramu Hristovog Voskresenja u Podgorici zasijao besmrtnošću poruka koje je uputio, svojim dolaskom u Crnu Goru, svjesno rizikujući svoje zdravlje, još jednom posvjedočio da straha nema pred vječnim životom u Carstvu nebeskom, zato je i njegova duša jutros posebno zasijala pred licem Gospoda našeg.

Upravo je Gospod našem patrijarhu Irineju dodijelio blagoslov da dočeka završetak radova na hramu svetog Save na Vračaru kojem se posvetio svim svojim bićem i molitvama, i koji će biti zadužbina svekolikog srpskog naroda, i tako još jednom potvrdio velikog Njegoša: “vile će se grabit u vjekove da vam vijenac dostojan sapletu.”

A dostojan za života, patrijarh Irinej još dostojniji stupa u nebeski sabor da krstom i molitvom nastavi apostolsko bdenje nad našim narodom.

Neka je vječan spomen i Carstvo nebesko patrijarhu srpskom Irineju.

1 Comment
  1. Radoica komentariše

    Sad ga možeš jbat, kakva pomoć?

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.