Klub ne smije biti taoc ničije sujete: Niti je Željko iznad Partizana, niti to smije biti bilo ko drugi!

Klub ne smije biti taoc ničije sujete: Niti je Željko iznad Partizana, niti to smije biti bilo ko drugi!

U momentu kada se emocije pregrijavaju, a društvene mreže gore od međusobnih optužbi navijača, jedna istina mora da se vrati u centar – Partizan je iznad svih. I iznad imena, i iznad funkcija, i iznad ličnih drama koje prijete da pojedu ono što je decenijama građeno.

Ko voli Partizan – podržaće Partizan.
Ne verziju Partizana koju je neko personalizovao, ne Partizan koji se dijeli po linijama simpatija prema treneru, igraču ili predsjedniku, nego Partizan kao klub, ideju i identitet.

Željko Obradović jeste i ostaće ogromna legenda Partizana. To mu niko ne spori, niti će sporiti. On je bio dio najblistavijih poglavlja crno-bijele istorije i takvo mjesto mu pripada zauvek.
Ali postoji još jedna, još važnija istina:
niti je Željko iznad Partizana, niti to smije biti bilo ko drugi.

Vrijeme je da se stavi tačka na podjele i okrene nova stranica.
Realnost je jednostavna i neupitna – Željko više nije trener Partizana.
To nije razlog za rat među navijačima, niti povod da se klub vještački cijepa na frakcije.

Partizan je preživio mnogo veće oluje, mnogo bolnije odlaske, mnogo teže trenutke.
Odlazili su treneri koji su pravili istoriju.
Odlazili su igrači koji su obilježili epohe.
Odlazili su predsjednici koji su mislili da su nezamjenljivi.

Partizan je preživio sve njih.
I biće tu mnogo duže nego što će bilo koji čovjek nositi njegov dres, voditi njegovu klupu ili sjedjeti u njegovoj loži.

Ne smije se dozvoliti da se klub uruši zbog jednog ili dva čovjeka.
Niti je Partizan ikada bio klub jedne osobe, niti ga iko ima pravo tako svojatati.

Partizan je vječan jer ima nešto što se ne može kupiti, potrošiti, potpisati ili smijeniti – Grobari su vječni. Oni su ti koji ga nose kroz sve pobjede i poraze, sukobe i pomirenja, rušenja i stvaranja.

Zato sada nije trenutak za rasprave koje dijele, nego za razum koji spaja.
Nije trenutak za sujete, nego za klub.
Nije trenutak za emocije pojedinaca, nego za stabilnost Partizana.

Jer na kraju, u svim epohama i kroz sve lomove, ostaje samo jedno:
Partizan.

Sve ostalo – ma kako veliko djelovalo – prolazi.