KATALOG LOJALNOSTI
piše: Bećir Vuković
Kako neprijatno zvuči, kada neki ovdašnji političar, uz to i – inovjerac – u zemlji koja je većinski pravoslavna, sumnjiči nekog nacionalnog Srbina, da nije odan Crnoj Gori.
Ne može se rečnik isključivosti koristiti napamet, ne može se jezik najprimitivnije diskriminacije produžavati unedogled…
Najgora diskriminacija jeste kad nekome kažete da nije lojalan, što u prevodu na srpski jezik znači da nije – vjeran.
Narodu, koji je srušio potonji komunističko – policijski sistem upravo radi vjere – reći da nije vjeran svojoj državi – neoprostiva je uvreda preko koje taj narod ne može prekoračiti. I, to vam još kaže – inovjerni.
Komunizam je – paranoja. Načelo komunističke paranoje bilo je – prebrojavanje – ko je podoban, a ko nije – podoban.
Načelo postkomunističke paranoje jeste – ko je lojalan, a ko nije – lojalan.
Dakle, radi se kontinuitetu policijskih tortura, i bolesnih ideja proganjanja. Zato se ova bolest i naziva „razumno ludilo“.
Sjaši više – ludilo..!
Najgore, što ovovremeni paranoici – povrh svega i – inovjerci – sami sebe obmanjuju, i, kad bi takva samoobmana srasla sa ekspertskom vlašću, uskoro bi se ispostavilo da ni ti eksperti više ne bi razlikovali stvarno od – izmišljenog…
Na vrijeme se manite đavoljeg posla i projekta, i prozivanja Srba u Crnoj Gori, i njihovih lidera nelojalnim, što će reći nevjernim, što bi u paranoičnoj bolesti moglo prerasti u ludilo i etiketiranje – izdajnici Crne Gore i svoga naroda…
Iako eksperti, ali ne znaju kud sve takav put može da odvede…
Na šta – nagonite – srpski narod u Crnoj Gori, da potvrdi – aminuje – neistinu – ćićeru laž – koju plasiraju Abazovići, Kusovići, Nuhodžići, i drugi inovjerni tići…
Svakakvih se đavola štenilo i udavalo po Crnoj Gori, ali ovakvih još nije izbijao na ove strane, niti takav otrov izbljuvalo na ovaj kamen.
Kakav se sve jezik upraktikovao prilikom političkog imenovanja Srba u Crnoj Gori.
Poslije izbora, poslije – vjerskih izbora – potezati za takvim riječima, ravno je ludilu. U Crnoj Gori svaka se riječ obije o glavu..!
Kako taj pogani jezik zazvuči, kako taj jezik jezivo kida – prekida svaku ljudsku komunikaciju, i kako takav rečnik kvari ne samo svaki javni nastup, nego i sami način razmišljanja.
Tim rečnikom vrijeđate mramore i grobove pod zemljom i na nebesima.
Evo blizu sto godina Srbi u Crnoj Gori trpe i kulturocid, i istoriocid, i klevetanje i prozivanje, i trebalo bi jednom staviti kamen na kraju te rečenice, prije nego upane u vilice…
Nekako mi se čini da baš onaj koji danas podmeće priču o lojalnosti, ne može se tom važnom moralnom kategorijom pofaliti, i podičiti, kad se osvrne – unazad. A, niko se ne osvrće unazad koliko čovjek ispod ovog donebesja, što kaže pjesnik.
I, na kraju, pitanje:
Da li je na sastanku Abazovića i Nuhodžića (skrivenom od očiju parlamentarne većine), od strane ministra iz DPS – a, predat novom režimliji i – katalog – sa imenima koja su – nelojalna – Crnoj Gori.
Da li je predata ta – crna lista..?
Da li je predata lista sa imenima Srba koje DPS ne želi da vidi u vladi. Da li je to – naknadna podvala – i osveta poraženog. Osveta onima koji su ih i oborili sa vlasti.
Izgleda, Crna Gora biće jedina zemlja na planeti, u kojoj oni koji su dominantno oborili totalitarni režim, i bili hapšeni i proganjani od strane tiranina, nakon – pada režima – neće – doći na vlast, nego će ta mjesta zauzeti oni – koji nisu uspjeli da se probiju kroz nekadašnju vladajuću stranku, iako su nekoliko puta kucali na ta vrata…
Zamislimo, da umjesto Leha Valense, nakon pada komunizma u Poljskoj, odnosno, Nelsona Mendele nakon rušenja režima aparthejda, dolazi na vlast podmladak i eksperti iz okruženja Vojćeha Jaruzelskog, ili, bijeli mladunci koji treba da čuvaju tekovine Pitera Bote u Južnoj Africi.
Narod, mnogo više interesuju neka druga imena, baš ona koja ćemo – ako Bog da – naći u dosijeima. Koliko je, tek, tamo, onih koji ispunjavaju visoko proklamovane standarde lojalnosti..?
Saznaće se i tačan iznos kojima se ta lojalnost – podmazivala..!