Juče je u Crnoj Gori obilježen Dan Vojske Crne Gore – 7. oktobar. Tim povodom uz svečano postrojavanje počasne garde Vojske, položeni su vijenci na brojnim spomenicima širom države.
Ipak, penzinisani zastavnik VCG Zdravko Kasalica kaže da nema mnogo razloga za slavlje.
„Trebao bih, kao neko ko je nosio uniformu 35 godina da čestitam kolegama, jer se valjda nešto slavi.
Ja lično to još ne mogu, upravo zbog kolega i prijatelja koji još uvijek rade taj posao, a koji se baš i ne dive nekoj „osvojenoj“ slobodi. I prošli praznik je dočekan sa tek osvojenom slobodom i naznakama i očekivanjima kako će se, valjda uskoro, desiti značajne promjene i u Vojsci“, napisao je Kasalica na svom Fejsbuku.
A šta se desilo, kaže on, osim dolaska na čelo Vojske generala koji je svakako čovjek koji zaslužuje tu da bude ?
„Narod, a izgleda i neke dojučerašnje kolege, „kratke“ pameti su zaboravili da u ovoj i nakon godinu dana Vojsci radi neki pukovnik Vukadinović, poslušnik one Dušice zadužene za „prepoznavanje terena“. Mislite li vi da je to radio samo Vukadinović i da je taj dovoljno hrabar da to radi na svoju ruku? On je i dalje, nažalost, „časni pripadnik“ VCG. Šta je sa potpukovnikom Vojinovićem, bezmozgim nosiocem diskriminacija koju je besomučno sprovodio Danilovgradom, Nikšićem, Pljevljima i Kolašinom ?? Eno ga sad kao načelnik operativnog centra GŠ. Bravo“, ironičan je Kasalica.
Šta je, pita sa Stanićem, „dežurnim priveskom, poltronom i špijunom DPS koji nema koga nije zadužio u Kolašinu“ ?
„Uživa i dalje jer je „častan oficir“ koji i dalje komanduje. Šta je sa onim „veselim“ pukovnikom mornarom Tomanovićem, šta je sa nikšićkim bezbednjakom i bankarom Vujkovićem ?? A jedan od glavnih baja, udarna pesnica DPS mašinerije, i dalje je sekretar Savjeta za odbranu i bezbjednost, i mirno sjedi nasmijan na svakom sastanku sa Bečićem, Krivokapićem, Injac i i monstrumom“, ističe on.
Šta vam je, kaže, sa podoficirima i civilima koji su učestvovali u pokušaju nasilnog rušenja ustavnog poretka na Cetinju, rade li još?
„Rade Boga mi, a vjerujem da je poneko i čin dobio.A šta je sa Dražen Sandićem, sa Jelenom Ivković, sa Milanom Medojevićem, sa Marijom Anđelić“, pita.
Oni su, kaže Kasilica, osuđeni da čekaju pravdu i samilost gospođe Olivera Injac i Krivokapića.
„One prethodno pomenute i dalje gajite kao guje u njedrima, a za ove nema mjesta. Ima mjesta za vojnike i podoficire koji su članovi partija, a nema za ove koji su radili sve u skladu sa Zakonom. A tek ako bismo otvarali teme pronevjera i zloupotreba resursa i položaja. Gdje bi kraj bio. I da ja danas nekome čestitam Dan Vojske ?? Stidite se i vi koji i dalje radite u Vojsci, a ćutite ili saginjete glavu na nepravdu. Sram vas bilo i nek vam je „srećan“ Dan srama“, zaključio je Kasalica.
Podsjetimo, Kasalic je bio na prvoj liniji odbrane svetinja. On je poslije objave tadašnjeg načelnika Generalštaba Dragutina Dakića da pripadnici vojske nemaju šta da traže na molebanima, poručio da će u nedelju biti na litiji na svojim narodom. I bio je. I te nedelje i svake druge kada je vjerni narod branio i odbranio svetinje.
Kasalica je postao simbol herojstva i čojstva i junaštva. Ubrzo nakon toga režim je krenuo u obračun sa njim. Prvo je uhapšena njegova supruga Makedonka Kasalica, a zatim i on.
Kasalica inspektorima tražio da mu ne maltretiraju porodicu, ističući da zna da ih hapse po naređenju (tadašnjeg) ministra odbrane Predraga Boškovića koji im se sveti zbog podrške Mitropoliji crnogorskoj primorkoj, a ne zbog navodnog propusta njegove supruge jer ih ona nije ni počinila.
(IN4S)
