Kapetan Dragan za Borbu: Unutrašnje podjele su razornije od spoljnog pritiska, bez konsenzusa nema stabilnosti

U trenutku kada se na Balkanu ponovo zaoštravaju politički narativi, a pitanja identiteta, bezbjednosti i prava naroda sve češće postaju oruđe dnevne politike, razgovarali smo sa Kapetanom Draganom, jednim od najprepoznatljivijih srpskih heroja iz ratova devedesetih.

U intervjuu za Borbu, Kapetan Dragan otvoreno govori o opasnostima dubokih podjela unutar srpskog korpusa, upozorava na pokušaje da se „srpsko pitanje“ u regionu ponovo predstavi kao bezbjednosni problem i analizira odnos Srbije prema Srbima van njenih granica. Njegovi odgovori nude širu sliku Balkana danas, uz poruku da se bez unutrašnjeg konsenzusa, institucionalne borbe i političke zrelosti ne može govoriti o trajnoj stabilnosti i miru.

Da li su podjele unutar samog srpskog korpusa opasnije od pritisaka koji dolaze spolja?

– Podjele unutar srpskog korpusa umiju da budu opasnije od spoljnog pritiska iz jednog prostog razloga: spoljašnji pritisak je očekivan, vidi se, ima svoje izvore i logiku, pa se na njega može odgovoriti organizovano – politikom, diplomatijom, medijima, pravom. Unutrašnje podjele su tihe, razorne i često iracionalne: one razbijaju minimum zajedničkog interesa, gase povjerenje, parališu dogovor i pretvaraju energiju naroda u međusobno trošenje.

Spoljašnji akteri, kakvi god bili, uvijek računaju na jednu stvar, da će Srbi međusobno biti u svađi dovoljno dugo da se ne postigne ni dogovor oko elementarnog. Nije problem da ljudi imaju različite političke stavove, to je normalno. Problem nastaje kada se razlika mišljenja pretvori u mržnju, u logiku „ako nije moj, onda je neprijatelj“. Tada spoljnog neprijatelja i ne treba tražiti – sami sebi postajemo prepreka.

Zato je ključno uspostaviti minimum nacionalnog konsenzusa oko osnovnih tema: bezbjednosti naroda, političkih prava, kulturnog identiteta, ekonomskog opstanka, obrazovanja i medijskog prostora. Na tim tačkama ne smije se voditi rovovski rat. Ko želi političku borbu – neka je vodi, ali ne preko temelja narodne stabilnosti.

Vidite li mogućnost da se u regionu ponovo otvori „srpsko pitanje“ kao bezbjednosno, a ne samo političko?

– Na Balkanu se pitanja identiteta vrlo lako preliju u bezbjednosnu sferu, posebno kada se sistematski proizvodi atmosfera straha i kada se srpska zajednica predstavlja kao „problem“, a ne kao konstitutivna društvena činjenica. „Srpsko pitanje“ se, nažalost, povremeno pokušava otvoriti kao bezbjednosno, kroz narative o „destabilizaciji“, selektivnu primjenu zakona, pritiske na političke predstavnike, kriminalizaciju nacionalnog izraza i medijsku demonizaciju.

Da li će to prerasti u ozbiljnu bezbjednosnu krizu zavisi od dvije stvari: mudrosti lokalnih vlasti da ne raspiruju tenzije radi dnevne politike i sposobnosti Srbije, kao i srpskih političkih subjekata u regionu, da reaguju hladne glave – pravno, institucionalno i koordinisano.

Kada se jedan narod konstantno gura u ugao, kada mu se oduzima politički glas ili se sistematski ponižava, ljudi gube povjerenje u institucije. A tamo gdje nema povjerenja u institucije, raste rizik od konflikta. Zato je za sve stabilnije da se srpsko pitanje tretira kao demokratsko i političko – kroz prava, ravnopravnost i reprezentaciju – a ne kao „beznjednosna prijetnja“.

Smatrate li da Srbija dovoljno snažno i dosljedno zastupa interese Srba u regionu?

– Srbija je danas u mnogo čemu snažnija nego ranije, ekonomski, infrastrukturno i diplomatski, i to se osjeća. Međutim, pitanje nije samo da li zastupa interese Srba, već da li to radi dosljedno, sistemski i strateški.

Srbija mora da ima jasnu, trajnu i profesionalno vođenu regionalnu politiku prema Srbima van matice, bez obzira na to ko je na vlasti. To podrazumijeva kontinuiranu pravnu pomoć, kulturne i obrazovne veze, podršku medijima na srpskom jeziku, ekonomske inicijative koje jačaju opstanak, ali i diplomatsko insistiranje na poštovanju prava Srba kao građana tih država.

Ima pomaka, ali ima i mnogo prostora da se radi bolje. Nekada se reaguje brzo, nekada prekasno. Srbi u regionu ne smiju da budu tema samo kada izbije kriza – to mora biti stalna, mirna, ali čvrsta politika.

Da li je srpsko pitanje danas više egzistencijalno ili identitetsko?

– I jedno i drugo, ali u različitim sredinama dominira različit aspekt. Egzistencijalno je tamo gdje ljudi ne mogu da opstanu ekonomski, gdje nema posla, gdje mladi odlaze i gdje se srpsko ime doživljava kao minus. Identitetsko je tamo gdje se vodi borba oko jezika, pisma, crkve, kulture i istorijskog pamćenja.

Problem Balkana je što identitetski pritisci često postaju sredstvo egzistencijalnog pritiska, ako nekome stalno poručujete da je nepoželjan, on će prije ili kasnije otići. Tako se identitet pretvara u pitanje opstanka.

Zato se to ne može razdvojiti: srpsko pitanje je danas egzistencijalno upravo zato što je identitetsko, i obrnuto.

Završna poruka Kapetana Dragana

– Na Balkanu se greške uvijek skupo plaćaju, a najskuplje su one koje se prave iz sujete, kratkoročnih interesa i potrebe da se pokaže sila. Srpsko pitanje nije prolazna tema niti bezbjednosni problem, već pitanje elementarne pravde i stabilnosti.

Srbi u regionu ne traže tuđe, niti više nego drugi. Traže isto: zakon koji važi jednako za sve, institucije koje ne biraju mete i državu koja ne gleda narod kao problem. Mir se ne čuva represijom, već razumijevanjem. Države se ne jačaju ponižavanjem svojih građana, već njihovim uvažavanjem.

Vrijeme je da se u regionu govori tiše, misli dublje i radi odgovornije. To nije slabost, već zrelost. A bez zrelosti, ovdje nikada nije bilo trajnog mira.