piše: Dražen Živković, glavni i odgovorni urednik TV PRVA i osnivač BORBE
Šta je to premijera Zdravka Krivokapića razbudilo pa da konačno poruči DPS-u i “privjescima” da pitaju njihovog šefa šta se to dogodilo u Srebrenici?
Zašto mu je toliko dugo trebalo da zaključi, i to u intervjuu za srpsku agenciju Tanjug, da “upornim insistiranjem na ograđivanju i ponovnom zauzimanju stavova o zločinu u Srebrenici DPS pokušava da spere svoju odgovornost koja nije procesuirana ali je jasna“.
Da li su, gotovo istovjetne poruke koje je Vladimir Leposavić saopštio nedavno gostujući u emisiji Slobodna zona na TV Prva, i reakcije javnosti koje su uslijedile, probudile premijera nakon što je mjesec i po dodavao ulje na vatri na kojoj su mediji Prve i Druge familije “pekli” ministra pravde, da “okrene ploču”? Da li je, konačno, shvatio kakvo je raspoloženje onih građana zahvaljujući čijim je glasovima sjeo u premijersku fotelju? Da li je, konačno, razumio da ne treba da služi interesima DPS-a i satelita nego onih koje je Đukanovićev režim gazio i pljačkao decenijama?
I otkud to da se baš sada sjetio kako se predsjednik Srbije Aleksandar Vučić poklonio žrtvama Srebrenice pa preporučio DPS-ovcima da isto to učine i oni. Da li je mislio na istog onog Vučića za kojeg je govorio da je bolji prijatelj sa Đukanovićem nego što je on sa svojim kumom, kako je tvrdio u septembru nakon izbora? Konačno je shvatio pravila diplomatije i međudržavnih odnosa?
Zašto se Krivokapić sada nije zapitao, kao minule jeseni, zašto su ga Vučićevi mediji napadali, kada su gotovo sve kritike sa tih adresa i potvrđene upravo njegovim djelima i rezultatima? Još jednom je promijenio mišljenje za 180 stepeni?! Po koji put?
Pedeset “komita” uspjeli su blokadom na Bogetićima da ubijede Krivokapića da odloži rešavanje pitanja državljanstva našim sugrađanima koji su prije više decenija izbjegli sa ratišta bivše Jugoslavije i od tada žive u Crnoj Gori jer nemaju gdje da se vrate. Protesti građana nakon njegove ishitrene i neodgovorne odluke da zatraži razrešenje ministra Leposavića ga nisu naveli da slično reaguje.
Odlaganje sređivanja biračkog spiska je tek posebna priča. Čuvanje “duboke DPS države” i početničke greške u finansijskom sektoru koje će tek da isplivaju u javnost, još posebnija. Ti rezultati će tek da stignu na naplatu i vjerovatno zato što je toga svjestan, Krivokapić se sada sjetio da DPS-a i sateliti igraju kvarno sa temom Srebrenice. Sjetio se naprasno i Vučićevog poklona srebreničkim žrtvama… Kada je bilo vrijeme da pošalje ovakvu poruku, zapravo kada je to zbog funkcije koju obavlja morao da učini, ćutao je i branio “agendu Druge familije” i NVO sektora koji je uvijek imao više razumijevanja prema DPS-u i satelitima nego li osjećanjima, potrebama i pravima građana čiji su glasovi na izborima omogućili Krivokapiću da postane premijer.
Nakon svega, povodom poslednje poruke premijera, nameće se pitanje kada je bio iskren – onda kada je prozivao predsjednika Srbije ili sada kada poziva DPS-ovce da se ugledaju na Vučića?
Da li je bio iskren kada je govorio da je sve spremno za potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC ili nedavno kada je nagovijestio da u nacrtu ugovora ima stvari koje nisu u duhu crnogorskih zakona?
O iskrenosti vezanoj za svoj odnos prema Leposavićevom odgovoru u Skupštini na pitanje da li priznaje genocid u Srebrenici, može da odgovara pred ogledalom.
Ima još mnogo odgovora koje je Krivokapić dužan građanima koji su glasali za koaliciju koja mu je omogućila da postane premijer, iako mu se popularnost koju je imao u javnosti kada je zaslugom svojih prijatelja iz crkve instaliran na njeno čelo, i ova koju sada uživa bitno ne razlikuje.
Da li je u tome “kvaka”? Da li je Krivokapić konačno shvatio kakav ugled uživa u onom dijelu javnosti koju je na izborima 30. avgusta prošle godine predstavljao kao nosilac liste “Za budućnost Crne Gore”, pa je procijenio da je pametnije da se još jednom promjenom kursa prilagodi situaciji i kupi još malo vremena.
U duhu krilatice “nikad nije kasno”, neko će reći, mogao bi da se traži prostor za novu šansu premijeru. Da mu se da još malo vremena da konačno uradi nešto na demontiranju Đukanovićeve hobotnice. S obzirom na učinak koji je imao prethodnih mjeseci u ovom poslu, nameće se, međutim, pitanje koliki to rizik nosi.
Krivokapić je odavno morao da zna i da saopšti sve ono što je sada poručio DPS-u vezano za odnos prema Srebrenici i Vučiću. Ako nije znao, onda treba da prizna sebi i javnosti da nije dorastao izazovu kojeg se latio. Ali ako je znao, onda ovim porukama kupuje vrijeme da dovrši jedan drugi posao. Možemo da nagađamo šta je to razbudilo premijera, odnosno da li je riječ o kasnoj pameti ili taktici.
Ako je problem u prvom, onda bi trebao da u narednim danima makar ogrebe “duboku državu DPS-a” koja mu vodi spoljnju politiku i destabilizuje građanski mir u državi.
Ako je riječ o taktičkom zaokretu, onda je dobro ali kasno shvatio poruku koja mu je saopštena na nedavnom sastanku sa liderima vladajuće većine i to ne iz tabora njemu nemilog Demokratskog fronta.
