Nakon dana provedenog na velikim vrućinama, većina nas osjeća umor, razdražljivost i pad energije. Iako se oporavimo kada provedemo vrijeme pod klimom, ali posledice nisu uvijek prolazne – otkriveno je da dugotrajno izlaganje visokim temperaturama može ubrzati biološko starenje organizma.
Sve češći i intenzivniji toplotni talasi, kao posledica klimatskih promjena, dovode do toga da se naš organizam nalazi pod sve većim pritiskom. Pretjerani toplotni stres ne utiče samo na trenutno zdravlje, već ostavlja trajne posledice na epigenetskom nivou – dakle, ukoliko ovaj trend potraje, vjerovatno ćemo stariti brže nego što bismo inače.
Starenje jeste prirodan proces, ali ne odvija se kod svih istim tempom. Način života, navike, nivo stresa, kvalitet sna – sve to utiče na to koliko brzo tijelo „stari iznutra“. I dok hronološka starost teče jednako za sve, biološka starost može značajno da varira.
Izlaganje velikoj toploti jedan je od faktora koji može ubrzati ovu unutrašnju degradaciju. Ono što čini ovaj efekat posebno složenim jeste to što se dešava na ćelijskom nivou – ne mijenjaju se geni, ali se mijenja način na koji se geni „čitaju“ i koriste. Te promjene nazivaju se epigenetskim i imaju dugoročan uticaj na funkcionisanje cijelog organizma.
Toplota može izazvati promjene u tom obrascu prepoznavanja gena, čime se utiče na proizvodnju proteina u ćelijama. Te promjene, vremenom, mogu dovesti do toga da se tijelo ponaša starije nego što zapravo jeste. Ćelije pamte toplotni stres i počinju da se ponašaju drugačije, što utiče na sve, od imunog sistema do metabolizma.
Iako je do sada mnogo više istraživanja rađeno na životinjama i biljkama, nove studije usmjerene na ljude donose zabrinjavajuće rezultate. Jedno veliko istraživanje obuhvatilo je skoro 3.700 ljudi prosječne starosti od 68 godina. Cilj je bio da se ispita kako izlaganje visokim temperaturama utiče na biološko starenje, i to u kratkom, srednjem i dugoročnom periodu. Istraživači su analizirali uzorke krvi učesnika i pratile su se promjene na hiljadama mjesta u njihovom genomu, kako bi se izračunali parametri biološkog sata.
Podaci o temperaturi uzimani su iz okruženja u kojem su ispitanici živjeli, tokom šest godina (od 2010. do 2016. godine). Umjesto da se koristi samo temperatura vazduha, korišćen je indeks toplote, koji bolje odražava stvarno opterećenje organizma u uslovima vrućine.
Rezultati pokazuju da je dugoročno izlaganje visokim temperaturama ubrzalo biološko starenje ispitanika u prosjeku za između 1 i 2,5 godine. To znači da su njihova tijela za šest godina ostarila kao da je prošlo više od osam. Posebno je zabrinjavajuće što se ovi efekti najviše ispoljavaju kod starijih osoba, čija sposobnost da regulišu tjelesnu temperaturu svakako opada sa godinama.
Iako je studija bila obimna, ostaje nekoliko otvorenih pitanja – na primjer, nije poznato u kojoj mjeri su učesnici bili izloženi toploti u zatvorenom prostoru ili koliko su vremena provodili napolju. Nije poznato ni da li su u svojim domovima imali klima uređaje ili neke druge oblike zaštite, prenosi „Sajens alert“.
Šta nas čeka u budućnosti
Ako se trend rasta globalnih temperatura nastavi, sve više ljudi će se živjeti pod uticajem ekstremne toplote, a samim tim će biti izloženi većim rizikom od ubrzanog starenja. To nije samo pitanje ličnog zdravlja, već se mogu javiti posledice po javni zdravstveni sistem, produktivnost i kvalitet života.
Epigenetika, kao nauka koja proučava promjene u aktivnostima gena usled uticaja iz okoline, mogla bi da postane ključ za razumijevanje načina na koji naše tijelo odgovara na klimatske promjene. Dok nauka traži načine da se prilagodimo novoj realnosti, biće ključno da se o toploti ne razmišlja samo kao o trenutnoj neprijatnosti, već kao o faktoru koji dubinski mijenja način na koji starimo.
