Kad DPS kadrovi dobijaju funkcije – ćuti se, kad se spomene srpski jezik – panika!

U Crnoj Gori se već godinama primjenjuje ista, do bola poznata matrica – samo su se uloge i ambalaža promijenile. Kada se po dubini i širini sistema zapošljavaju kadrovi DPS-a, kada se ljudi koji su gradili i održavali korumpiranu i kriminalizovanu državu ponovo udomljavaju u institucijama, to se proglašava „demokratijom“, „stabilnošću“ i „evropskim putem“. Tada nema uzbuna, nema dramatičnih saopštenja, nema priče o rušenju države.

Ali onog trenutka kada se otvori pitanje statusa srpskog jezika – jezika kojim govori većina građana Crne Gore – ili pitanje dvojnog državljanstva, koje je elementarno pravo desetina hiljada ljudi, tada se pali crveni alarm. Odjednom se govori o „ugroženoj državi“, „napadu na temelje Crne Gore“ i „opasnoj politici“. Taj refleks nije slučajan. To je ideološki instinkt DPS-a, samo sada često izgovoren kroz usta njegovih kadrova presvučenih u nove političke dresove.

Crna Gora nije ugrožena srpskim jezikom. Nije ugrožena dvojnim državljanstvom. Nije ugrožena identitetskim pluralizmom, već je decenijama bila ugrožena kriminalom, korupcijom, švercom, partijskim zapošljavanjem i zarobljenim institucijama. Ugrožavali su je oni koji su državne resurse pretvorili u privatne bankomate, a bezbjednosni sektor u servis organizovanog kriminala.

Posebno je licemjerno što danas upravo ti kadrovi, koji nijesu imali problem sa mafijaškom državom, sa političkim pritiscima na tužilaštvo, sa sumnjivim privatizacijama i sistemskom pljačkom, glume branioce države od „opasnosti“ koja se zove srpski jezik ili dvojno državljanstvo. Njima kriminal nije bio prijetnja. Njima je prijetnja politička realnost i demokratska volja građana.

Evropa sad se u tom smislu nalazi pred ozbiljnim ispitom. Neće je srušiti DPS iz opozicije, niti bilo ko spolja. Ako padne, pašće zbog onih koji iznutra vuku konce po staroj DPS matrici, štite stare strukture i blokiraju svako pitanje koje dira u identitetske tabue bivšeg režima. Država se ne brani selektivnom demokratijom i ideološkim histerijama, već raskidom sa kriminalnim nasljeđem i poštovanjem prava svih građana.

Jedno je sigurno – narativ da su srpski jezik i dvojno državljanstvo prijetnja Crnoj Gori više ne prolazi. Građani prepoznaju šta je stvarna opasnost: stari kadrovi, nova uhljebljenja i kontinuitet sistema koji je ovu državu već jednom skupo koštao.