Jovanov: Blokaderi su stvorili svijet u kom je sve lažno: Mediji, veterani, bajkeri, pa i istraživači javnosti

Ako znamo da jedan od tih „istraživača“ sjedište ima u taštinom stanu, a da drugi nikad nije pogodio rejting nijedne stranke u svojim istraživanjima, onda vam je jasno koliko je to ozbiljno. Oni valjda misle da tim budalaštinama mogu da kreiraju javno mnjenje, ali to ne ide tako.

„Blokaderi su sami svojim nasiljem, mržnjom, bijesom, ludilom, fašističkim metodama, odsustvom rodoljublja, klanjanjem svima koji su dokazano protiv Srbije – od Kurtija do Picule, skinuli ružičaste naočare i onima koji su ih kroz njih gledali. Nema više ničega nepoznatog i tajnovitog kad su oni u pitanju. To je sadistička manjina koja maltretira sve oko sebe zato što je nesposobna i nema podršku da ostvari svoje političke ambicije.“

Ovako u Intervjuu nedjelje za Kurir o posljednjim akcijama blokadera govori Milenko Jovanov, šef poslaničke grupe SNS u parlamentu, ali i u svom prepoznatljivom stilu, otvoreno i direktno komentariše aktuelna dešavanja u regionu, odgovara na navode da su „naprednjaci i Vučić pali“, a razgovor je započeo osvrtom na salve nehumanih i sramotnih komentara o zdravstvenom stanju ministra za javna ulaganja i istaknutog funkcionera SNS Darka Glišića, koji je nedavno doživio moždani udar.

– Darko Glišić je jedan od najvažnijih ljudi u SNS, vrlo je blizak saradnik predsjednika Vučića i predsjednika SNS Miloša Vučevića, i njegovo odsustvo će svakako biti veliki izazov za nas. Nadam se da će se Darko što prije potpuno oporaviti i vratiti svojoj porodici i svojoj SNS. Svi ti krajnje neljudski komentari najbolje su govorili o onima koji su ih objavljivali. U pitanju je potpuno odsustvo osnovnog morala i ljudskosti i siguran sam da su pokazivanjem svijetu svog pravog, nakaznog lica zgrozili svakoga u našoj zemlji. Oni su time još jednom pokazali na šta bi ličila Srbija koju bi oni vodili. Mi ćemo se svakako boriti za društvo u kome se ljudi ne raduju tuđoj nesreći, nego imaju obzira prema problemima drugih. Da ako ne mogu da pomognu, onda ne odmažu… Svjestan sam da ljudi koji su onako brutalno zloupotrebljavali smrt djece u „Ribnikaru“ nemaju nikakvih moralnih skrupula, ali kad se suočite sa tim zlom, kad vidite tu mržnju, ne možete da ostanete ravnodušni i da se ne zapitate kakvi sve monstrumi žive oko nas.

Dio opozicije i studenata blokadera uporno ponavlja da su „Vučić i SNS pali“, iako gotovo sva relevantna istraživanja pokazuju stabilan rejting vaše stranke i predsjednika. Kako tumačite taj jaz između stvarnog stanja i narativa koji se agresivno plasira? I, s obzirom na sve okolnosti, da li je u ovom trenutku Srbija bliže vanrednim izborima ili stabilizaciji političke scene?

– Malo se hrabre na taj način, a malo je to i posljedica činjenice da žive u svojim balonima, svom paralelnom univerzumu, u kome nema mjesta ni za koga ko bi im rekao da griješe ili da nisu u pravu. Oni žele da budu hvaljeni, voljeni i podržavani i kada to ne zaslužuju. Za te potrebe stvorili su svoj svijet, u kome je sve lažno. Lažni mediji, lažni veterani, lažni bajkeri, a evo odnedavno i lažni istraživači javnog mnjenja. Ako znamo da jedan od tih „istraživača“ sjedište ima u taštinom stanu, a da drugi nikada nije pogodio rejting nijedne stranke u svojim istraživanjima, onda vam je jasno koliko je to ozbiljno. Oni valjda misle da tim budalaštinama mogu da kreiraju javno mnjenje, ali to ne ide tako. Pa ne podržavaju ljudi predsjednika Vučića i SNS zato što istraživanja daju dobre procente podrške, nego zato što vide rezultate. I postoji još jedan razlog što to rade, a to je što već sada stvaraju lažnu sliku o sopstvenoj popularnosti, kako bi nakon izbora imali osnova da kažu da su pokradeni. Ne dešava se to prvi put i biće jednako produktivno i uspješno kao i do sada.

Predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku oduzet je mandat, najavljen je referendum. Kako vidite razvoj situacije u RS u narednim mjesecima i kakve posljedice po srpski narod može imati ova odluka Sarajeva? Da li se time direktno ugrožava dejtonska pozicija Srpske?

– Da. Pokušava se poništavanje volje srpskog naroda i gaženje Dejtona i unitarizacija BiH. Mislim da je cilj potpuno gašenje RS ili bar njeno svođenje na formalno postojanje na nivou prazne ljušture bez ikakvog sadržaja. Neko bi mogao da pomisli da je u pitanju samo Milorad Dodik, ali u prošlosti su meta ovakvih napada bili gotovo svi predsjednici Srpske, pa je jasno da se radi o nečemu drugom. Pritom, sve se radi brutalno i bez ikakvog obzira, diktatom, zloupotrebom svega i svačega, a srpski narod to nikada neće prihvatiti. Nisu to Srbi prihvatali ni Turcima, ni Austrougarskoj, ni nacistima, ni NDH. Ako ne znaju istoriju, neka je prouče. Mi ćemo biti uz svoj narod i Srpsku, za razliku od blokadera, koji su se pridružili hajci na predsjednika Dodika i pokušajima gaženja Srpske i srpskog naroda. I to je bitno da ljudi vide. Da je blokaderska politika da Srbija prema Srbima u regionu treba da se odnosi kao prema strancima.

U Hrvatskoj, nažalost, svjedočimo sve otvorenijem i agresivnijem ustaštvu – od pokliča i simbola do poruka o klanju Srba, i to mahom od strane mladih ljudi. I sve to prolazi bez reakcije EU… Kako ocjenjujete aktuelna dešavanja u Hrvatskoj?

– Ne samo mladih već sada i djece. Međutim, to je samo posljedica odluke hrvatske države da se podizanje novih generacija prepusti Tompsonu. Sve što taj lik radi ima logističku i svaku drugu podršku svih struktura hrvatske države i Katoličke crkve. I ko to ne vidi, ili je naivan, ili ne poznaje dovoljno činjenice. Što se ćutanja EU tiče, ostali su dosljedni svom licemjerju. Samo je nedostajalo da objave saopštenje kojim pozivaju obje strane na spuštanje tenzija, ili nešto slično, pa da utisak bude potpun. Međutim, i ovo ćutanje govori više od bilo kakvih riječi.

O bojkotu Skupštine: Blokaderi su smislili i kako da unište opoziciju

Svojevremeno ste rekli da će prva žrtva blokadera biti parlamentarna opozicija – i djeluje da se ta vaša ocjena u potpunosti obistinila. Kako vidite trenutni položaj parlamentarne opozicije?

– Rektor Vladan Đokić je od strane stranaca inaugurisan u lidera opozicije i zato on i ovi oko njega smatraju da oni treba da diktiraju dinamiku, odnose i ko šta radi. Upravo zato su parlamentarnoj opoziciji izbili iz ruku važan adut za bavljenje politikom, a to je parlamentarni status. Đokić i ostali to nemaju, pa pošto do izbora ne mogu ni da ga dobiju, smislili su kako to da otmu i strankama koje imaju poslanike i time ih svedu na svoj vanparlamentarni status i ojačaju svoju poziciju. S druge strane, ovi su ih na svoju štetu poslušali i napustili Skupštinu, jer su se uhvatili u to kolo, hvalili i rektora i blokadere do degutantnosti, i sad je jako teško da iz toga izađu. U svakom slučaju, neka rade šta hoće, ali nikoga ne mogu da zavaraju da među njima postoje razlike, jer suštinskih razlika nema. Što se tiče atmosfere u Skupštini, mislim da smo mi iz SNS najviše oštećeni time što opozicija sjednice pretvara u cirkus. Da toga nema, pričali bismo o konkretnoj politici i rezultatima, a politika predsjednika Vučića, koju mi podržavamo, rezultate ima.

Tonino Picula, izvjestilac Evropskog parlamenta za Srbiju, na dan godišnjice „Oluje“ objavio je svoju ratnu fotografiju s puškom – praktično se pohvalivši učešćem u akciji koja je za Srbe simbol progona i tragedije. Kako komentarišete činjenicu da takva osoba obavlja funkciju koja bi trebalo da garantuje objektivnost i evropske vrijednosti u procesu EU integracija Srbije?

– Ja sam iznenađen time što su se svi iznenadili zbog toga. On odavno u svojoj biografiji ističe da je bio „dragovoljac Domovinskog rata“, a internet je pun slika koje je sam Picula objavljivao, a na kojima se nalazi u uniformi i drži kalašnjikov u rukama. Zato mi je zaista mučno da gledam Dragana Đilasa, koji je, tobože, sad otkrio ko je Tonino Picula, pa se zgražava nad tim, a do juče je trčao kod istog tog Picule da traži podršku za rušenje predsjednika Vučića, dok se Marinika Tepić Piculi izvinjavala zbog toga što ga u Srbiji nazivaju onim što on nedvosmisleno i jeste. Jedina novost je to da je Picula od 1991. bio pripadnik formacije poznate pod nazivom Crne mambe, a po riječima Borisa Jacovića, komandanta te jedinice. Zato je jedino smisleno pitanje koje se tiče Picule da li je lično učestvovao u izvršenju nekog ratnog zločina, tako što je ubio nekog starca, staricu ili dijete, ili je „samo“ učestvovao u najvećem etničkom čišćenju nakon Drugog svjetskog rata i progonu više od 250.000 Srba s njihovih vjekovnih ognjišta. Ništa više. Ne znam da li će ga Evropski parlament ostaviti da i dalje bude izvjestilac za Srbiju, ali znam da „crna mamba“ Picula, osim ovih blokadera koji trče u Brisel da mu poljube ruku, ne može da računa da će bilo ko u Srbiji ko drži do sebe i ima zrno nacionalnog i ljudskog dostojanstva i časti da ga doživljava drugačije od onoga kako se sam ponosno predstavio. To što je skinuo maskirnu uniformu i obukao odijelo ne znači ništa. On je odnos prema Srbima jasno pokazao svojim djelima. A predložiću da, ako uopšte bude imao obraza da ikad više kroči u srpsku skupštinu, na sastanak s njim odu naši poslanici u čijem je protjerivanju s njihove đedovine učestvovao.

(Pink.rs)