„JOSIP BROZ TITO“ – JEDNA OD OSOBA KOJE SU NANIJELE NAJVIŠE ZLA SRPSKOM NARODU

Piše: Milan Gajović, diplomirani pravnik sa advokatskim ispitom i diplomirani ekonomista, iz Podgorice

„KUĆI CVEĆA“ TREBA (BEZ „BROZOVIH“ GROBNIH OBILJEŽJA) POTPUNO PROMIJENITI NAMJENU

„Mi, srpski komunisti, objektivno smo izdali svoj narod… Osvešćenje je došlo kasno. Kod nekih ranije, kod nekih kasnije, a kod nekih, na žalost, ni do danas.“ (Tanasije Mladenović, 1913-2003, pravnik, pjesnik i ratni partizanski politički komesar; intervju časopisu „Pogledi“, 20.novembar 1989.godine)

„Britanski glumac Ričard Barton priznao je da se, igrajući Tita u partizanskom filmu „Sutjeska“, proveo kao bos po trnju:
-Moje tumačenje njegovog lika predstavlja moju najgoru ulogu. Znate, glumcu je izuzetno teško da tumači lik nekog drugog glumca.“ (Pero Simić: „Tito – tajna veka“)

„…diktator („Broz“) (je) vajaru Ivanu Meštroviću (tokom posjete SAD-u, početkom šezdesetih godina 20.vijeka) rekao:
„Nemojte se bojati Srba, ja sam ih uništio tako da za pedeset godina neće znati ko su, a za sto godina neće postojati!“ (Časopis „Pečat“, broj 565, 12.april 2019.)

„Tita je, nešto pre smrti, posetio stari ratni drug Svetozar Vukmanović Tempo koji ga je upitao:

-Šta će biti s Jugoslavijom?

-Nema više Jugoslavije! – odgovorio je Tito.

-A šta će biti s Partijom?

-Nema više ni Partije! („Večernje novosti“, 20.januar 2019.)

1. Osobi zvanoj „Josip Broz Tito“ (u daljem tekstu: „Broz“) do dana današnjeg nije utvrđen nesporni identitet i porijeklo. To nije smetalo da se, prije svega zaslugom vodećih srpskih i crnogorskih komunista i, ideološkim pranjem mozga, mankurtizovanim Srbima, izgradi njegov „savršeni“ kult ličnosti i on se pretvori u ovozemaljsko božanstvo. Podsjetimo se da su, prema kazahstanskoj legendi, mankurti bili ljudi koji su lišeni svog identiteta i sjećanja o prošlosti.

„Broz“ je proglašen za četvorostrukog narodnog heroja (?!) (a da je poživio još koju deceniju bio bi, sigurno, i dvocifreni!). Pjesnici su mu pjevali ode, kao, na primjer, Branko Miljković („Kada govori kao da zvezde padaju…“) ili Adam Puslojić („…ime večnosti je Titovo ime“).

Nepoznanice ko je i odakle je „Brozu“ nijesu zasmetale da decenijama, gotovo nesmetano dijeli srpski državni i etnički prostor, cenzuriše srpsku istoriju, proganja Srpsku pravoslavnu crkvu i njene sveštenike…“Broz“ je najodgovorniji za stradanje više desetina hiljada Srba, te za razdržavljenje Srbije, jer komunizam je bio antisrpska ideologija i praksa!

Na početku, navešću ukazanja naših srpsko-ruskih Svetitelja, slava Im i milost, mojoj supruzi Dragici, koja smo prenijeli ruskim ambasadama u Beogradu i na više drugih adresa:

„Sjedište tajne zapadne satanističke, megakapitalističke vlade je u Londonu. Predsjednici SAD su obične marionete te „vlade“, čiji je vjekovni plan ovladavanje planetom. Sjednicama njenog najužeg sastava predsjedava londonski crni lord ili crni princ koji je najbogatiji svjetski bankar. Ta osoba rukovodi i tajnim, crnomagijskim ritualima u kojima mu je glavni zadatak da priziva sotonu. Desno od tog crnog lorda ili princa sjedi britanska kraljica Elizabeta Druga.“ (Sveta Matrona (Matronuška) Moskovska Svemoćna, 21.septembar 2011.)

„Josip Broz koji je rođen u Hrvatskoj nije osoba koja je kasnije nazvana Tito. Pravi Josip Broz je, kao austrougarski vojnik, ranjen i utopio se u Prvom svjetskom ratu. Njegov identitet preuzeo je agent zapadne tajne vlade, porijeklom Hrvat, koji je ritualno programiran i obučavan za buduće, tobože, revolucionarne, a u stvari za antisrpske i antiruske zadatke. U grobnici, u „Kući cveća“, ne nalaze se posmrtni ostaci lažnog Josipa Broza, jer je on poslije smrti kremiran, a njegova urna sa pepelom se koristi u crnomagijskim ritualima tajne zapadne vlade u Londonu. Lažni Josip Broz je bio visokorangirani pripadnik masonskog društva. (Sveti Vasilije Ostroški Čudotvorac Milostivi, 10.oktobar 2011.)

„Glavno izvršno – upravljačko tijelo tajne zapadne satanističke vlade ima 17 članova, predstavnika porodica – akcionara Banke federalnih rezervi SAD, predstavnika tzv. crnog plemstva i kraljevske kuće Vindzor. Tim sastavom rukovodi predstavnik porodice Rotšild ili Rotsčajld. U satanističko – ritualnim seansama, ta osoba nastupa iza zavjese, iz mraka, ili sa maskom na glavi i sa izmijenjenim – skremblovanim glasom. Zadužena je za ritualno prizivanje antihrista ili sotone. (Sveti Sava, 2.april 2018.)

Slavka Ranković, (1920-2008, doktor ekonomskih nauka i supruga Aleksandra Rankovića), u svojim intervjuima („Politika Svet“, iz 1990. i „Večernje novosti“, iz 1998.), kao i u knjizi „Moj život sa Lekom“ opisuje kako je, neposredno poslije Drugog svjetskog rata, bila sa „Brozom“ u Kumrovcu (mjesto u hrvatskom Zagorju, blizu slovenačke granice). Bio je to njegov prvi odlazak u „rodno mjesto“. I niko ga nije prepoznao. Samo su nepovjerljivo vrtjeli glavom: „Nije to naš Joža“.

„Đorđe Nešić, (1924-1992, narodni heroj i oficir OZNA-e i UDB-e) (kazao je):

„Ali Tito je onda (jesen 1941. u Srbiji) govorio jedan vrlo loš jezik. Među nama se pričalo – niko od nas nije znao ko je Tito – da je Tito poreklom Rus, nekog ruskog generala sin…Sada, kada je počeo da govori, ja lično sam stekao utisak da Tito nije naš čovek.““ (Boro Krivokapić, u knjizi „Bes/konačni Tito“)

Smilja Avramov (1918-2018, univerzitetski profesor međunarodnog javnog prava) je u Britanskom arhivu u Londonu otkrila da je Broz bio tajni agent britanske tajne službe MI6, od 1934.godine, pod kodnim imenom Tito.

Novinar, publicista i pisac Ivan Miladinović je, u dnevnom listu „Večernje novosti“, od 12. maja 2019.godine, objavio tekst pod naslovom „Titu je životna vodilja bila masonerija“. U tekstu se, između ostalog, navodi:

„…Titov „masonski dosije“ je izgledao ovako: još 1926. bio je primljen u ložu „Libertas“ (u Zagrebu). A Vinston Čerčil ga je u Napulju 1944.godine unapredio u viši stepen i od tada počinje njegov munjeviti uspon u politici…

Spominjan je i Titov boravak u Finskoj pre početka Drugog svetskog rata, gde je bio na engleskoj obaveštajnoj obuci…

U autobiografskim kazivanjima za TV Beograd…(„Broz“) je govoreći kako je obavestio Moskvu o nemačkom napadu, doslovce rekao:

„Ja sam se, na primjer, sastao sa sovjetskim vojnim atašeom i rekao mu da njemačka vojska kreće prema njihovoj granici i da će sigurno doći do napada. Imao sam informacije iz Zagreba od nekih slobodnih zidara, koji su bili upoznati sa onim što se sprema…“

…A onda je došla njegova sahrana i nadgrobna ploča bez zvezde petokrake…Upućeni tvrde da je Titov poslednji ispraćaj istovremeno i jedan od najvećih skupova slobodnih zidara planete. Prisustvovali su i državnici mnogih zemalja visoko kotirani u masonskom svetu.

…Zoran Nenezić (1925-2021, srpski književnik, publicista, istoriograf, novinar i Veliki majstor masonskog reda Velike lože Jugoslavije), sigurno naš najbolji i najpouzdaniji istoričar slobodnog zidarstva…je još 1980. objavio da je 1939.godine „sedam članova jugoslovenskog komunističkog vođstva pripadalo masonskoj loži „Konkordija“, sa sjedištem u Londonu. Od njih su petorica najvažnijih: Broz, Bakarić, Kardelj, Kopinič i Velebit“.

U međuvremenu počeće polako da cure informacije od ljudi iz Titove pratnje, kako je on na putovanjima po nesvrstanim zemljama prisustvovao masonskim ritualnim sastancima…Preko masonskih kanala, Tito će u decembru 1940.godine stupiti u kontakt sa Bilom Donovanom, čovjekom koji će poslije rata osnovati CIA…

Na mnogobrojnim Titovim putovanjima po svetu, zapadnim novinarima koji su pratili te posete padalo je u oči da je on gotovo svuda kupovao frakove i bele rukavice. Simbolika belih rukavica je bitna kod slobodnih zidara…za vreme rituala oblači ih veliki majstor.

Hroničari su zabeležili da se na Samitu nesvrstanih zemalja u Havani, 1979.godine, Tito pojavio u belim rukavicama.

I evo još jednog podatka o loži „Libertas“…Ona je…održavala veze sa nemačkom „Zu den drei Weltkuglen“. U nju je od 1917. ulazio krug kasnijeg vođstva hrvatskih ustaša, najpre Slavko Kvaternik, zatim (Mile) Budak…i mlađi Kvaternik Eugen…“

2. Povodom „Brozovog“ odlaska iz Zagreba u Srbiju, maja 1941. godine, Mile Budak (1895-1945), ideolog hrvatskog ustaštva, kazao je da „nema dragocjenijeg sredstva za uništavanje naroda u Srbiji i komunizma. Tito će zakuvati kašu u Srbiji, a ima poprilično ludih Srba koji će krenuti za njim, a od toga se Srbi neće oporaviti“.

Eugen Dido Kvaternik (1910-1962), šef ustaške policije (Ravnateljstva za javni red i sigurnost NDH) i jedan od organizatora atentata na kralja Aleksandra, u Marseju 1934, povodom Brozovog odlaska u Srbiju, rekao je Paveliću:

„…Mi ne bismo mogli da nađemo dragocjeniji izvoz za Srbiju od Tita. Srbi će imati da plaćaju za to sljedećih dvadeset godina…“

Podsjetimo se da je NDH-azija, i za hrvatske komuniste i ustaše, bila „historijski čimbenik (faktor)“ i „izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda“!

„Savezničko“ vazduhoplovstvo, pod britanskom komandom, je u periodu od 20.oktobra 1943. do 18.decembra 1944.godine, na predlog Vrhovnog štaba partizanskih jedinica na čelu sa „Brozom“ – „najvećim sinom naših naroda i narodnosti“, bombardovalo više gradova u Srbiji i Crnoj Gori. Namjerno gađanje civilnih objekata, uzrokovalo je smrtno stradanje više hiljada srpskih građana. Niš je bombardovan čak 15 puta, a Podgorica četiri puta! Posebno je monstruozno bombardovanje Beograda, 16.i 17.aprila 1944.godine, na Vaskrs. Na „savezničkim“ bombama je pisalo „Srećan Uskrs“! Gubici njemačkog okupatora prilikom bombardovanja srpskih i crnogorskih gradova su bili zanemarljivi.

„Vrhovni komandant maršal Jugoslavije Tito“, u februaru 1944.godine, izdaje naređenja i uputstva Glavnom štabu NOV i PO Srbije:

„Kada budemo ušli u Srbiju, postrijeljati ćemo sve kulake i domaćine, a naročito sve industrijalce. Imovinu velikosrpske buržoazije, poglavito industrijske objekte i tvornice ćemo premjestiti u Hrvatsku i Sloveniju.

Naređujemo osobito strogo ponašanje prema srpskom narodu koji je u više navrata pokazao neposluh i odanost monarhiji koju mi želimo iskorijeniti.

Posebno skrećem pažnju drugovima iz PO Srbije da djeluju oštro i bez sentimenta prema svojim rođacima i prijateljima, jer je opći cilj iznad naših emocija. Dapače, drugovi iz PO Srbije moraju pokazati veću strogost od drugih.

Prema pripadnicima JVuO i četničkim jedinicama ne pokazivati nikakvu milost….“

„Dušan Bilandžić, (1924-2015, hrvatski pravnik, istoričar, akademik i visoki komunistički funkcioner navodi „riječi Josipa Broza na sjednici Politbiroa Komunističke partije deset dana po zauzimanju Beograda. Tada je Broz izjavio – „Mi se u Srbiji moramo ponašati kao u zemlji koju smo okupirali!“. (Časopis „Pečat“, broj 565, 12.april 2019.)

U drugoj polovini 1944. i početkom 1945.godine, komunisti su po Srbiji, bez suda i suđenja, strijeljali više desetina hiljada najuglednijih Srba – cvijeta Srpstva. Među strijeljanima su bile i žene i maloljetnici. Na Sremskom frontu, „stratištu srpske mladeži“, operaciji koja je trajala od oktobra 1944.do aprila 1945. godine i nije imala vojnog opravdanja, namjerno je žrtvovano 20-tak hiljada vojnički neobučenih srpskih mladića.

Državna komisija Srbije za tajne grobnice ubijenih poslije septembra 1944 do februara 1945, formirana je 2009.godine. Ona je poimenično popisala oko 60.000 postradalih i koristila se komunističkom arhivskom dokumentacijom.

3. „Broz“, ne samo što nikada nije posjetio Jasenovac, nego je i skrivao istinu o njemu i lično naredio uklanjanje dokumenata o ustaškom genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH, nad kojim su se zgražavali i nacisti. Jasenovac, pod komunističkom zaštitom, ostao je „aktivan“ do kraja aprila 1945.godine, kako kaže istoričar Ilija Petrović. Opravdano se postavlja zašto su, nedugo po bjekstvu ustaša iz Jasenovca, sravnjena sa zemljom njegova stratišta i logorske zgrade, za razliku od drugih nacističkih logora?!

Nekadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ Borisav Jović (1928-2021) je otkrio da je „Broz“, u najvećoj tajnosti, prebacio u Vatikan dokumentaciju o ustaškom genocidu (srbocidu) u Hrvatskoj, uoči tzv. Brionskog plenuma, 1966.godine. Jović je za to saznao 1975.godine, dok je bio ambasador SFRJ u Rimu.

4. U „periodu Inforbiroa“, od 1948-1953. godine, „Broz“ se, po zadatku britanskih nalogodavaca, nemilosrdno obračunao sa komunistima koji nijesu podržavali njegovo skretanje ka Zapadu i NATO paktu. Prema zvaničnim podacima, bilo je više od 16.000 zatvorenika, a, od toga je oko 600 umrlo u zatvorima od posledica sadističkih mučenja. Među zatvorenicima, Srba je bilo 7.076 ili 44 odsto, a Crnogoraca 3468 ili 21,58 odsto. Ukupno 10.544 ili 65,58 odsto, znači dvije trećine.

5. „Broz“ snosi najveći odgovornost za pretvaranje središnje srpske zemlje, Kosova i Metohije u „Republika e Kosovës“.

„…Enver Hodža (1908-1985, albanski doživotni diktator) (je)…objavio da mu je Josip Broz Tito obećao da će ustupiti Kosovo Albaniji „čim prije pošto malo primiri srpske nacionaliste“…“ („Večernje novosti“, 13.mart 2016.)

„…aprila 1970. Tito je u Beogradu primio delegaciju kosovskih političara. Vođa kosovskih Albanaca Fadilj Hodža (1916-2001, komunistički narodni heroj) odao mu je posebno priznanje:

-Narod na Kosovu nije imao majku svoju i on je Vama, u Savezu komunista, gledao majku, svoju ideologiju, svoje shvatanje, i to je velika stvar, druže Tito.

Ni Tito nije bio škrt:

-Ja vam se zahvaljujem što ste me posjetili i što smo malo porazgovarali. Produžite vi tim putem kojim ste pošli.“ (Pero Simić: „Tito – tajna veka“)

Podsjetimo se da je tzv. Druga albanska liga bila velikoalbanski projekat, odnosno vojno – političko udruženje, koje je formirala njemačka nacistička obavještajna služba „Abver“, krajem 1943.godine, u Prizrenu, uz učešće albanskih fašističkih kolaboracionista. Cilj nacista je bio da uz pomoć lojalnih Albanaca – balista, pripadnika „Nacionalnog fronta“ (alb. Balli Kombetar) kontrolišu teritoriju Kosova i Metohije. Važno je podsjetiti da su se pri rukovodstvu balista nalazili i pripadnici britanske tajne službe?!

Brozova komunistička i antisrpska Vlada (NKOJ) je, 6,maja 1945.godine, donijela Odluku privremenoj zabrani povratka kolonistima (Srbima i Crnogorcima) u svoje kuće i na svoja imanja na KiM?! Odluku je potpisao (crveni) pravoslavni sveštenik Vlado Zečević, kao ministar unutrašnjih poslova. A početkom avgusta iste godine, donesen je i Zakon o reviziji kolonističkih odnosa, kojim je protivpravno oduzeta imovina kolonistima (legalnim naseljenicima), kao stečena „primjenom nasilja“ (prema Albancima)?!

To je bio početak intenzivne albanizacije KiM. I u čitavom poslijeratnom periodu, „Brozov“ režim, srpski i crnogorski komunisti su žmurili nad masovnim doseljavanjem Albanaca iz Albanije na KiM, te na organizovano nasilje nad Srbima i Crnogorcima i njihov masovni progon iz te srpske pokrajine.

6. Uz presudan „Brozov“ doprinos, 1974. godine, usvojen je konfederalni Ustav, kojim su republike i pokrajine postale gotovo nezavisne države. Srbija je razdržavljena i svedena je na nedefinisani status tzv. „uže Srbije“. Taj Ustav je utro put otcjepljenju Slovenije i Hrvatske, a nešto kasnije i Makedonije i BiH (bez saglasnosti predstavnika Srba). Srpski narod je podijeljen, a u Hrvatskoj je sprovedeno najveće etničko čišćenje (Srba) u Evropi od Drugog svjetskog rata!

Šta reći na kraju?

Preko britanskih (engleskih) vladinih, diplomatskih i masonskih kanala omogućeno je da njihov agent „Josip Broz Tito“, odigra odlučujuću ulogu u kreiranju socijalističke (antisrpske) Jugoslavije. Naravno, ključni problem je bio što je jugoslovenski kolorit djelo srpske naive. Bez aktivne i poltronske pomoći (treba otvoreno reći – izdaje) vodećih srpskih i crnogorskih komunista „Broz“ ne bi mogao činiti što je činio.

Slikovito je i tačno kazano da je srpska epopeja u Prvom svjetskom ratu bilo doba kada se svjetska istorija ulivala u srpsku, a ne obratno. Međutim, to slavno doba je poništeno stvaranjem (pod masonskim uticajem) Jugoslavije, poslije Prvog svjetskog rata, što je jedna od najvećih grešaka u srpskoj istoriji. Zbog te greške 20.vijek je za Srbe izgubljeni vijek. Naime, trebalo je stvoriti (kon)federaciju srpskih zemalja – Crne Gore, Srbije i države prekodrinskih Srba. Na taj način izbjegao bi se i srpsko-srpski sukob u Crnoj Gori koji traje do dana današnjeg i bilo bi sačuvano teritorijalno i državno jedinstvo srpskog naroda.

Zbog svega navedenog, „Broz“ zaslužuje istorijsku, političku i moralnu osudu i, nakon toga, damnatio memoriae – „brisanje iz sjećanja“ srpskog naroda!

„Brozovu“ „grobnicu“ treba otvoriti, u skladu sa zakonom, a „Kući cveća“, kao što sam u naslovu ovog teksta predložio, potpuno promijeniti namjenu.