Dok se u javnosti sve češće postavlja pitanje kretanja Pokreta Evropa Sad (PES), Miodrag Laković – poslanik te partije – odjednom je postao jedini glas koji se oglašava. Njegova retka istupanja medijima sve više liče na de facto vođstvo partije, što nameće pitanje: da li je njegovo mišljenje zapravo stav cijele stranke ili samo lična agenda jednog od dva poslanika PES-a?

On je, podsjetimo, jedan od dva poslanika PES-a koja su glasala protiv rezolucije o genocidu u Jasenovcu, što je tada izazvalo kontroverze i podijelilo javnost. Već tada je postalo jasno da Laković ima stavove koji se bitno razlikuju od deklarativnog modernog i proevropskog imidža stranke.

Protivnik reformi državnog sistema – ili njegovo lice?

Laković je poznat kao najveći protivnik radikalnih reformi u državnom sistemu, posebno kada je riječ o promjeni bezbjednosnih struktura, Agencije za nacionalnu bezbjednost i drugih ključnih institucija. Njegova retorika jasno pokazuje da je spreman da blokira promjene koje bi Crnu Goru učinile efikasnijom i otpornijom na kriminal i korupciju. Takav stav ne samo da komplikuje procese reformi u zemlji, već i šalje poruku javnosti da PES možda nije spreman da se jasno distancira od starog sistema i da uistinu bude reformska partija.

Saradnja sa DPS-om i ideološki raskorak

Laković je javno pozivao na saradnju sa DPS-om, što je izazvalo pitanja o njegovom stvarnom ideološkom kursu unutar PES-a. Njegove javne izjave i postupci često su u kontradikciji sa formalnim politikama partije, što stvara jasan ideološki raskorak i sumnju da li stavovi jednog poslanika mogu predstavljati mišljenje cijele poslaničke grupe. Ovakva praksa dodatno komplikuje percepciju PES-a u javnosti, pogotovo u kontekstu reformi državnog sistema i borbe protiv naslijeđa prethodnog režima.

Postavlja se pitanje, da li je ostatak Pokreta Evropa sad takođe protiv izgradnje Njegoševe kapele na Lovćenu, imajući u vidu broj glasova koji su dobili od vjernika SPC na prethodnim izborima? To bi bio čin pomirenja dvije Crne Gore, Titove i Njegoševe, zašto bi se neko protivio pomirenju naroda kao što je to slučaj sa Španijom.

Da li je Laković PES?

Dok ostali poslanici i članovi stranke ćute, Laković se nameće kao centralna figura koja oblikuje javni imidž PES-a. Njegove odluke – od glasanja protiv rezolucije, preko blokiranja reformi, do otvorene simpatije prema DPS-u – pokazuju jasan smjer u kojem stranka trenutno ide.

Ako PES ne definiše svoje stavove kolektivno, postoji realna opasnost da javnost identifikuje partiju isključivo sa Lakovićem, što može značiti da PES gubi šansu da postane ozbiljna, nezavisna politička snaga u Crnoj Gori.

Lakovićov kurs – DPS-friendly, anti-reformistički i nacionalno kontroverzan – već sada oblikuje percepciju partije, a pitanje ostaje: da li će ostatak članstva ostati tihi posmatrač ili će se oglasiti i pokušati vratiti kontrolu nad strankom?

Tagovi