Vođa takozvanih batinaških Crnih Trojki ili čovjek koji je objelodanio najcrnje tajne režima Mila Đukanovića i čovjek koji je u jednoj emisiji iznio istinu o tome ko je ubio Duška Jovanovića?
Ovako je glasio početak emisije portala IN4S i tadašnje Nacionalne televizije a gdje je gostovao Brajuško Brajušković. On je u toj emisiji pokrenuo u javnosti itekako skrivanu temu Crnih Trojki, politički motivisanih ubistava i likvidacija, a što prethodnih dana itekako ima odjeka u medijima zbog formiranja Anketnog odbora na tu temu. Anketni odbor dolazi na predlog parlamentarne većine, konkretno lidera koalicije ZBCG Andrije Mandića i Milana Kneževića.
Stoga, u jeku svih ovih događaja, Borba priprema serijal koji se veže za emisiju a koji možete pratiti u nastavku a koji je prije tri godine bacio potpuno novo svijetlo na ovaj mračan period crnogorske moderne istorije.
Na samom početku emisije, urednik emisije Gojko Raičević citirao je Brajuškovića – naređenja Veljovića, nekadašnjeg šefa SAJ-a i bivšeg direktora policije izvršavana po ustaljenom receptu.
„Jedna grupa bi pratila i šefa izvještavala o kretanju žrtve a druga grupa bi prenoćivala. Oni koji bi pratili žrtvu nikada ne bi znali ko je zadužen za prebijanje i obratno. Samo su dobijali instrukcije i odgovarali jedino Veljoviću. Svi su bili pripadnici SAJ-a“, citirao je Raičević Brajuškovića.
Brajušković je kazao da je u specijalnoj jedini bio komandir odjeljenja za borbu protiv droge a u jednom dijelu službe je bio vozač Veselina Veljovića.
„Nerado sam prihvatio da se bavim ovim čime sam se bavio. On je mene strašno forsirao da to radim, vjerovatno jer je moja porodica, osim par članova, bila prosrpski orijentisana. Tako smo došli do toga da ja počnem da pratim neke ljude. Nikad neko ko je pratio nije znao da li još neko prati, niti je znao ko će biti ljudi koji će biti pretučeni, niti ko će pretući te ljude. Ali to smo znali jer ujutru nisu išli na redovni trening“, kazao je Brajušković u podkastu.
Dodao je da pojedini vjerovatno čekaju totalni pad Mila Đukanovića da izađu sa svojim pričama. Poznavao je, dodaje, i Mila Đukanovića ali iz doba, kako kaže, kad je bio normalan.
„Radio sam u lokalima gdje je on dolazio sa suprugom. On je tada bio jedan potpuno opušten i normalan tip. Kakav je danas, o tome će istorija da sudi. Ja lično mislim da su Veselin Veljović i njemu slični ljudi gore napravili Crnoj Gori nego da korona vlada još 10 godina. To što su oni uradili narodu Crne Gore istorija će da dokaže. Oni su najveća pošast koja se mogla dogoditi Crnoj Gori“, kazao je on.
Govorio je i da je čitavu priču koju je Brajušković počeo da priča početkom prošle decenije uništio sada već uhapšeni Saša Čađenović, bivši zamjenik Glavnog specijalnog tužioca.
„On je tada bio osnovni tužilac i imao je sve dokaze u rukama da protiv Veljovića i Miljana Perovića ali to nije uradio jer je tražio pisani nalog za prebijanje političkih neistomišljenika. To naravno niko nije davao. To je bio vrhunac lošeg odnosa prema meni i time je stavio u zaštitu njih dvojicu. To je bio početak mog sloma i uništavanje mene i moje porodice. Direktor ZIKS-a je svojevremeno rekao da moj sin neće raditi dok je on živ“, kazao je Brajušković.
Prelaskom u ZIKS, Brajušković je prekinuo svu komunikaciju sa svojim bivšim kolegama.
Govoreći o samom procesu praćenja Brajušković navodi da su praćenja trajala 24 sata a da je za određenu osobu bilo zaduženo više ljudi.
„Pouzdano znam za dvije osobe koje su prebile Duška Jovanovića. Mene su povukli, ja sam svojom voljom ostao i zasigurno znam dvojicu koji su učestvovali u tome“, kazao je Brajušković.
U slučajevima koje je on pratio, bila je isključivo angažovana specijalna jedinica.
„Ja sam djelimično kriv što je Duško Jovanović pretučen, ali nisam učesnik njegovog prebijanja. On je pred smrt mene vidio ispred nekadašnjem Olimpa koji je radio u okviru stadiona Budućnosti i znao je da ja nisam u tome učestvovao. Ti koji su prebili Duška Jovanovića nemaju kapacitet i da ga ubiju. Oni su skorojevići koji za to nemaju kapaciteta“, kazao je Brajušković.
Ti koji su vršili prebijanja vozili su oduzeta kola iz krivičnih djela a koja su bila stacionirana u Zagoriču, naveo je on i dodao da su Duška Jovanovića prebili Marko Kalezić i Slavko Đurović.
„Ja sam prilikom prvog istupa pomenuo i treće lice ali sam dobio informacije da on ipak nije učestvovao. Pošto sam njih dvojicu vidio nakon povlačenja sa praćenja, vidio njih dvojicu“, kazao je on.
„U toku praćenja, ja sam Veljoviću govorio o praćenju lica, i davao pisane izvještaje koji su vjerovatno uništeni. Službenici koji su u ovom učestvovali su nagrađivani visokim službeničkim mjestima jer su do kraja bili odani Veljoviću i Miljanu Peroviću koji je kasnije prešao za šefa kontraobavještajne službe u Vojsci Crne Gore“, kazao je Brajušković.
U prilogu IN4S Nacionalne televizije izlistani su najpoznatiji slučajevi koji se povezuju sa Crnim Trojkama.
Ubistvo Duška Jovanovića – Najpoznattije je uj slučaju Crnih Trojki je bilo ubistvo glavnog urednika Dana Duška Jovanovića. Nerasvijetljeno ubistvo već decenijama opterećuje javnost. Ovaj slučaj se od 2004. godine naznačava u svim izvještajima o stanju ljudskih prava u Crnoj Gori u kontekstu kršenja prava na život i slobodu izražavanja.
Jovanović je bio na čelu medija koji je zadržao kritičan stav prema vlasti. Prije atentata, Dan su tužili tadašnji crnogorski premijer, predsjednik, savjetnik predsjednika za bezbjednost, šef SDB-a kao i biznismeni bliski vladi i premijeru. Neposredno prije atentata, Jovanoviću je više puta prijećeno a fizički je napadnut 2000. godine. Njegova supruga navodi da mu je prijetio šef SDB-a koji je to demantovao. Jovanović je anonimno obaviješten da su ga anonimno napali pripadnici SAJ-a.
Slučaj napada na Jevrema Brkovića – Književnika Jevrema Brkovića napala su trojica maskiranih napada 2006. Brkovića su pretukli metalnim šipkama a zatim hicem iz vatrenog oružaj ubili Srđana Vojičića, njegovog vozača koji je pokušao da ga zaštiti. Do danas niko nije optužen zbog ovog događaja koji je kvalifikovan kao teško ubistvo više lica u pokušaju.
Brković je smatrao da su ga napali oni koji su se prepoznali u njegovoj knjizi Ljubavnik Duklje koju je objavio uoči napada gdje je pisao o vezama organizovanog kriminala i tada vladajuće političke elite u Crnoj Gori.
Članovi porodica ubijenog Srđana Vojičića tvrdili su da je Brković znao ko su napadači i sugerisali da je to biznismen usko povezan sa političarima na vlasti, što je Brković demantovao.
Slučaj prebijanja Željka Ivanovića – U ranim jutarnjim časovima 1. septembra 2007. godine u centru Podgorice, tri nepoznata lica napala su Željka Ivanovića direktora Vijesti. Udaran je drvenim bejzbol palicama po glavi i tijelu od čega su mu nanijete teške tjelesne povrede na glavi, u vidu naprsnuća jagodične kosti, ‚krvni podliv ispod oka i otok na licu.
Okrivljeni za napad su uhapšeni dvije nedjelje posle napada. Tokom istrage, Ivanović je kazao da optuženi ne liče na napadače. Uprkos svjedočenjima, zamjenica osnovnog tužioca Sanja Jovićević, optužila je njih dvojicu i pravosnažno su osuđeni.
Ivanović je demantovao tvrdnje napadača. U prilog njegovim tvrdnjama bila su jedina dva svjedoka koji su vidjeli počinioce, i tvrde da to nisu oni.
„Oni su voljeli Crnu Goru tako što su se ogrtali zastavama, primali su na hiljade evra dok je sirotinja crnogorska živjela na minimalcu. Ti Crnogorci koji i danas brane Crnu Goru od nove vlasti. Ali oni vole Crnu Goru i žele da je spasu od spasioca“, kazao je Brajušković.
Čitavu emisiju možete pogledati u nastavku.
