Je li Njegoševa ili Aleksandrova?

Nakon održanog okruglog stola u kripti sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, a na temu 50 godina od razaranja Njegoševe kapele na Lovćenu ponovo se u društvenoj sferi Crne Gore pokrenula polemika oko ove teme.

Ono što je dominantno u osporavanju Njegoševe kapele jeste činjenica da dio društvene sfere ne želi povratak kapele na Lovćen, tvrdeći da je to kapela Aleksandra Karađorđevića. Istorijski posmatrano kralj Aleksandar Karađorđević je obnovio Njegoševu kapelu nakon što je ista razorena 1916. od strane Austrougarskih projektila. Obnova je završena 1925. godine a dominirala je lovćenskim pejzažem do 1972. kada su komunističke vlasti srušile crkvicu i podigle mauzolej po projektu Ivana Meštrovića. Srpska pravoslavna crkva i dan danas traži obnovu Lovćenske kapelice, uz kompromis da neće dirati mauzolej, ali čak i to biva osporeno od strane jednog dijela političkog spektra.

Šta se spori?

Primarna stvar koja je tačka sporenja strane koje su za izgradnju kapele i onih koji se time protive ne leži u činjenici da li treba da se ona obnovi, već u tome ko će je obnoviti i kako će ona izgledati. Kako smo prethodno i pomenuli, sporna je činjenica da je izgradio kralj Srba, Hrvata i Slovenaca, Aleksandar Karađorđević, i pominje se da to više nije ona ista kapela.

Ipak ukoliko bismo prosto pogledali fotografije, kažimo, dvije različite „verzije“ Lovćenske kapele, primijetili bi da je razlika neznatna, i da je jedina relevantna razlika kameni zid koji kapelicu okružuje. Samim tim, ključna argumentacija onih koji se protive izgradnji kapelice ne stoji. Iz Mitropolije su danas takođe kazali da je, po najrelevantnijim svjedočenjima, kapelica između dva rata obnovljena na temeljima i po dimenzijama one srušene u Prvom svjetskom ratu. Mitropolija bi insistirala da obnovljena crkva bude što je moguće vjernija replika one koja je izgrađena u vrijeme mitropolita Petra Drugog Petrovića Njegoša.

Imavši ove činjenice u vidu, mora se konstantno potencirati i istorijska činjenica da je kralj Aleksandar, kome struja koja se protivi izgradnji kapelice zamjera što je obnovio, ustvari bio i unuk kralja Nikole. Aleksandrova majka, Ljubica-Zorka Karađorđević, bila je ćerka kralja Nikole, a shodno tome, kralj Aleksandar je i imao istorijsku i porodičnu povezanost, ali i motiv da obnovi razrušenu kapelicu od strane Austrougara.

Svjedoci smo da jeste postojao dinastički sukob između Karađorđevića i Petrovića, iako je apsolutno istorijski nesporno da su i jedna i druga dinastija bile srpske dinastije (ukoliko postoji ikakva sumnja samo je potrebno pogledati pjesme kralja Nikole, njegovog oca Mirka, pa i knjaza Danila, Njegoša, sv. Petra itd..). Samo veliki narodi kakav je srpski narod imaju u svojoj istoriji dinastičke sukobe i to je zaista stvar kojom bi se trebalo ponositi. Ipak, današnji navodni crnogorski identitet zbog svoje netrpeljivosti prema dinastiji Karađorđevića pokušava da napravi otklon od crnogorskog srpstva koje ga je krasilo kroz istoriju, a samo još jedan metak u tom rafalu predstavlja osporavanje pokušaja da se Lovćenska kapela konačno i podigne.

Ipak, odgovarajući na pitanje iz naslova, svjesni smo da

A jednu od ključnih odluka u svemu ovome bi na kraju trebali da nose potomci te dvije dinastije koje su se u jednom vremenu sukobile. Tako je princ Filip Karađorđević nedavno na Twitteru napisao da smo dužni da ispunimo Njegošev amanet, podignemo Crkvu na Lovćenu i vratimo njegove svete mošti u kapelu.

„To nije političko pitanje, to je pitanje dužnosti i odgovornosti svih nas. Dužnosti oko koje ne treba da se delimo i svađamo, već da se ujedinimo i složimo“, kazao je princ Filip.

A sličnog mišljenja je i potomak dinastije Petrović Njegoš koji je na tribini kazao da je Lovćenska kapela duhovni krov naše otadžbine bez kojeg smo nezaštićeni od svih vrsta oluja.

Shodno pomenutom, ukoliko su se potomci obije dinastije složili da kapela treba da se vrati, a i ta je to volja naroda Crne Gore, ko onda ima pravo da ovo spori?

Ako je Aleksandrova kapela, onda je Aleksandrov i mauzolej; Markuš: Niko iz Crkve ne želi da dira ideju Ivana Meštorvića, Aleksandrovo dvorskog vajara

Interesantno je sa ovog aspekta posmatrati tvrdnje da je Aleksandrova kapela, jer je kralj obnovio 1925. godine, jer bi po toj logici i mauzolej na Lovćenu bio „Aleksandrov mauzloej“ obzirom da je prve ideje i crteže tog zdanja napravio Aleksandrov dvorski vajar Ivan Meštrović.

Istoričar, publicista i bivši gradonačelnik prijestonice Cetinje Jovan markuš kazao je BORBI je prva ideja i crtež Mauzoleja napravljen od strane Ivana Meštrovića, dvorskog  vajara kralja Aleksandra, i da je čak to kralj Aleksandar i usvojio, ali ih je u tome naumu spriječio mitropolit crnogorski Gavrilo Dožić koji je tražio da se obnovi razorena Njegoševa kapelica.

„Taj projekat je usvojen, a uradio ga je poznati arhitekta Nikolaj Krasnov. Ovo su činjenice a ostalo su spekulacije“, kazao je Markuš za BORBU i dodao da je država dužna da obnovi Lovćensku kapelu, ali i da niko iz Crkve ne želi da ruši, niti je planirao da ruši, kako navodi, Aleksandrov i Meštrovićev mauzolej.

Podsjećamo, u više navrata je iz Mitropolije crnogorsko-primorske Srpske pravoslavne crkve govoreno da ne žele da se ruši mauzolej već da na Lovćenu ima mjesta za kapelicu, ali i da je Lovćen bez kapele „obezglavljen“. Društvena sfera je takođe u više navrata i sama govorila da mauzolej ne treba rušiti već da ostane kao spomenik jednom vremenu, itekako teškom po Srpsku pravoslavnu crkvu.

„Potrebno doći do pokajanja i preumljenja i napraviti otklon od zle komunističke misli i očistiti se od ustašluka“: Poruka Mitropolita kojom je jasno fingirao glavni problem u Crnoj Gori

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, nedavno je kazao da smo dužni da obnovimo Njegošev amanet i da podignemo crkvu na Lovćenu, i da vratimo njegove svete i namučene kosti u kapelu na Lovćenu

„Kada će to biti? To će biti kada dođe do sveopšteg pokajanja i preumljenja. Ponekad mi se čini da je taj dan blizu, da je Crna Gora shvatila da je učinjen veliki grijeh i veliko bezakonje, a ništa strašnije nema od gaženja amaneta. Mi taj grijeh treba da speremo sa svojih savjesti, a to ćemo učiniti kada dođe do dubljeg samosaznanja i pokajanja i kada napravimo otklon od zle komunističke misli i od kulta ličnosti Josipa Broza i kad se očistimo od ustašluka, koji je zahvatio donekle Crnu Goru“, kazao je mitropolit.

Ovim riječima, ali i zbog oštrih i žustrih reakcija sa druge strane javne sfere, postalo je i više nego jasno da je mitropolit Joanikije, takoreći, „poentirao“ sa izjavom. Brojne su bile kritike koje su stizale na račun mitropolita zbog ove izjave, čime su upravo te strukture potvrdile da ne mogu da se suoče sa sopstvenom prošlošću i da od nje naprave otklon. A ta prošlost je prošlost Zidanog mosta i Pasijeg groblja. Prošlost Josipa Broza, sa primjesama zloglasnog „Thompsona“.

Istoričar i redovni profesor Univerziteta u Istočnom Sarajevu komentarisao je izjavu mitropolita Joanikija i kazao da se Crna Gora se mora osloboditi dukljansko-montenegrinske ideologije, koja operativno političko svojstvo i realizaciju ima kroz režim Mila Đukanovića, a poslije njegovog odlaska sa javne scene, i scenarija produžetka te ideologije kroz neke nove ličnosti.

„Ta dukljansko-montenegrinska ideologija upravo je zalet dobila kroz Đukanovićev režim, kada se dočepala vlasti, i dobila priliku zajedno sa njime da uređuje bit i identitet Crne Gore po svom mjerilu. Ona je kombinacija komunističke ideologije crnogorskog nacional-socijalizma i militantnog ateizma sa drljevićevskom ideologijom tzv.petrovdanske Crne Gore“, kazao je Stamatović.