Je li došlo vrijeme da srpski narod konačno dobije svoja prava u Crnoj Gori ili ipak PES ide u zagrljaj sa starim drugarima iz DPS-a? Koliko je važna principijelnost i inicijative DNP-a i na koje sve načine to može ugroziti vlast

Definitivno je došlo novo političko vrijeme kao i do nove političke podjele karata. Nakon odluke predsjedništva Demokratske narodne partije da će izaći iz Vlade ukoliko ista ne prihvati njihove odluke, a što je malo vjerovatno, došlo se do potencijalnog prekomponovanja parlamentarne većine gdje se ponovo i ponovo ne izlazi u susret srpskom narodu koji traži osnovna ljudska prava u državi. A povod za kulminaciju? Izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu.

Projekat koji je započeo DPS a gdje je faktički finalizovana sva dokumentacija bez konsultacija sa mještanima dovela je do krize gdje nova gradska uprava mora da rješava naslijeđene probleme, dok se mještani dosljedno bune. Milan Knežević sa svojim DNP-om stao je u odbranu prava građana Zete a to je dovelo i do toga da je ugrožena kako vlast u Glavnom gradu tako i parlamentarna većina.

Stoga, Pokret Evropa sad je na potezu kao i ostali koalicioni partneri u vladajućoj većini. Svaki građanin Crne Gore zna da su prilikom formiranja ove parlamentarne većine potpisani sporazumi o saradnji gdje se u drugi plan stavljaju teme koje dijele javnost Crne Gore te da je fokus članstvo Crne Gore u Evropskoj Uniji kao neki viši cilj. Prava srpskog naroda ponovo su stavljena pod tepih iako je upravo ovaj narod bio taj koji je umnogome doveo do političkih promjena 30. avgusta, a nakon čega su uslijedile izdaja za izdajom. Jedino faktički što je srpski narod dobio od čuvenog 30. avgusta jesu – odbranjene svetinje, osnovno ljudsko pravo za zapošljavanje, nacionalnog Srbina za predsjednika Skupštine kao i izglasano Rezoluciju o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mathauzen.

Pored ovoga, i činjenice da se trobojka nalazi u kabinetu predsjednika Skupštine, Srbi u Crnoj Gori faktički nisu dobili ništa više. Srpski jezik, iako njim govori najviše državljana Crne Gore, stavljen je u potčinjenu poziciju u odnosu na crnogorski, trobojka nije narodna zastava, a dvojno državljanstvo je vječita tema za ljude koji vuku porijeklo iz Crne Gore a žive negdje drugo, kao i onih koji su izbjegli u državu tokom ratova 90-ih godina.

Upravo tako se jedino i treba posmatrati odluka predsjedništva DNP-a koja dosljedno zahtijeva da se ovim temama stavi tačka na kraj. Sada je međutim pitanje da li postoji volja u vladajućoj većini da se ova pitanja sprovedu u djelo a sve uz nastavak kontinuiranog marša ka Evropskoj Uniji.

Mediji su ranije analizirali kako izlazak DNP-a iz parlamentarne većine neće dovesti do krize vlasti jer postoji dovoljan broj konstituenata, što je djelimično tačno. Međutim, ukoliko ova inicijativa „ne prođe Vladu“ pitanje je kako će se postaviti Nova srpska demokratija kao i Socijalistička narodna partija koje takođe baštine ove vrijednosti u svom programu. Predsjednik Skupštine i lider NSD-a Andrija Mandić svakako je podržao svog dugogodišnjeg saborca u borbi za Botun, i nastojao je da dođe do dogovora i pregovora unutar većine. Pregovori koje je međutim vodio sa Spajićem, po pisanju Adrie, sinoć su ipak propali jer premijer nije želio da se spalionica, koja je najspornija u čitavoj priči oko postrojenja, izmjesti na drugu lokaciju.

Međutim, izgleda da premijer Spajić ipak još uvijek nije dobro izkalkulisao niti procijenio svoje političke poteze. 2026. godina nije ista kao i 2023. Mnogo toga se promijenilo, više nema retorike oko povećanja plata iako je definitivno za iste i zaslužan i to se treba pamtiti. Međutim, kritičari su takođe bili glasni u komentarima povodom programa Evropa sad 1 i Evropa sad 2. Mnoga obećanja, poput kalkulatora, kanadera, biznis zona, svih vrsta gradnje nisu realizovana i građani to itekako dobro pamte i razočarani su pomenutim postupanjem. Iako je Crna Gora ostvarila istorijske rezultate u evropskim integracijama pod 44. Vladom, pod tepih su se stavljala nezgodna pitanja koja će u krajnjem morati da dođu na naplatu. A kada dođu, ko zna šta će biti.

Crnu Goru čeka opšti izborni proces 2027. godine gdje će građani birati i lokalne i državne vlasti a ta izborna utakmica će očigledno biti obećavajuća i odlučiti smjer u kom država treba da ide. Lokalni izborni procesi pokazali su da se PES ne kotira tako dobro kao prilikom svog osnivanja, osnivački kapital je očigledno potrošen, prilika je data novim „mladim lijepim i pametnim“ a sada je pitanje hoće li je prokockati. Inicijative DNP-a su svakako ključne stvari za srpski narod Crne Gore a ukoliko budu odbijene, 2026. godina će definitivno biti godina političkog zemljotresa u Crnoj Gori, pa možda i nekih novih prekomponovanja parlamentarnih većina, rekonstrukcija Vlade, a možda i do izbora neke prelazne Vlade koja će organizovati izbore 2027?