Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović još jednom je pokazao dvostruke aršine u vođenju državne politike. On bez zadrške predlaže izmjene Ustava kako bi očuvao odluku o neradnim nedjeljama za trgovine, jasno štiteći ekonomske i komercijalne interese, istovremeno odbija da pokrene ustavne promjene po pitanju jezika.

Zvanično, Milatović deklarativno podržava uvođenje srpskog jezika kao službenog, što je logičan potez s obzirom na to da ga govori 43,18 odsto građana, dok crnogorski, koji se sada vodi kao službeni, koristi tek 34 odsto stanovništva. Ipak, podrška ostaje samo riječ na papiru jer predsjednik ne želi da inicira ustavne izmjene koje bi odrazile stvarnu demografsku i jezičku realnost Crne Gore. Kazao je da je legitimno otvoriti javnu diskusiju o promjeni Ustava kojim bi srpski jezik dobio status službenog jezika, ali nije sam inicirao ustavne izmjene.

Ovaj selektivni pristup aktivno mijenjati Ustav kada je u pitanju komercijalni interes, ali ostajati pasivan kada je u pitanju pravo najveće jezičke zajednice, otkriva jasnu i zabrinjavajuću logiku Milatovićeve politike prava građana ne zavise od principa, već od političke koristi.

Takav dvostruki standard ne samo da marginalizuje značajan dio stanovništva, već i ozbiljno podriva povjerenje u institucije i ustavne procedure. U praksi, izgleda da predsjednik odlučuje čija prava zaslužuju ustavnu zaštitu, a čija mogu ostati deklarativna obećanja.

Milatović svojim djelovanjem šalje poruku ekonomski i politički interesi imaju prednost nad osnovnim pravima građana. U zemlji koja teži evropskim standardima i poštovanju prava svih zajednica, ovakav selektivni pristup nije samo licemjeran on je direktno štetan.

Građani imaju pravo da se zapitaju hoće li predsjednik Milatović nastaviti da štiti samo određene interese, ili će konačno pokazati principijelnu i dosljednu politiku koja ravnopravno poštuje prava svih, bez obzira na jezik kojim govore?

Tagovi