Danas se navršava 27 godina od rušenja čuvenog F-117 – „nevidljivog“ NATO aviona. Pročitajte kako je famozni uspjeh JNA izgledao na terenu:
Oni koji su se te noći, četvrte od početka NATO agresije, zatekli na sremskim prilazima Beogradu, vidjeli su veliku vatrenu kuglu koja se poput komete kretala kroz oblake prema zapadu. Vizuelni efekat bio je takav da su mnogi pomislili da će pasti na njih, ali se ona srušila u okolini sela Buđanovci.
Bio je 27. mart 1999. godine, 20.42. Kasnije tokom noći objavljeno je da je protivvazduhoplovna odbrana Vojske Jugoslavije oborila američki „nevidljivi” F-117A, a na televiziji su prikazani snimci olupine u plamenu. Kasnije se saznalo da je riječ o podvigu raketaša iz Trećeg diviziona 250. raketne brigade za protivvazduhoplovna dejstva, kojim je komandovao Zoltan Dani.
Uspjeh je postignut starom, ali i danas respektabilnom raketom „neva”, kojom je NATO-u, a posebno Amerikancima, nanesen šokantan udarac. To je prvi i jedini F-117A koji je oboren u ratovima koje su vodili, a „nevidljiv” je bio samo u propagandi, radi se o avionima smanjene radarske uočljivosti.
Dani, danas pukovnik u penziji, izjavio je ovih dana za Tanjug da se njegova jedinica unaprijed pripremala i da je skoro potpuno spremna dočekala bombardovanje. Vojska Jugoslavije pripremala je borbena sredstva, obavila određeni nivo mobilizacije, pozvala rezervni sastav, uvežbala borbene radnje do maksimuma i na taj način spremna dočekala rat.
Objasnio je da raketni sistem „neva”, kojim su raspolagali, nije bio toliko mobilan – za prelazak sa jednog vatrenog položaja na drugi trebalo mu je oko dva i po sata, ali sa dobro obučenom poslugom to je moglo da se svede na kraće vrijeme, otprilike sat i po, što je dalo dobre rezultate.
„Sjećam se da smo već ujutru, negdje oko šest sati, dobili pripravnost broj jedan i uključili smo naša sredstva za eventualno izvršenje borbenih zadataka, da bi poslije, negdje oko podneva, dobili naređenje da isključimo i prebacimo se na novi položaj.
Na taj osnovni položaj u rejonu sela Jakovo ostavili smo makete da izgleda kao da smo još tamo, a mi smo otišli na sljedeći vatreni položaj u rejonu sela Šimanovci, i tamo smo radili na prevođenju borbenih položaja”, rekao je Dani.
Oborenim avionom upravljao je američki pilot Dejl Zelko. Uspio je da se katapultira i padobranom spusti malo dalje od mjesta pada letjelice. Krio se po okolnim njivama i jarugama, izbjegavajući poteru. Tek pred svitanje američki spasilački tim stigao je po njega helikopterima i evakuisao ga u Tuzlu, a odatle u Italiju.
Pripadnici tadašnje Vojske Jugoslavije tvrde da je malo falilo da bude zarobljen – na lice mjesta stigli su malo poslije Amerikanaca, a nijesu imali naoružanje kojim bi efikasno dejstvovali po njima.
„Nevidljivi” F-117A četiri godine kasnije upotrebljavan je u ratu u Iraku, i tamo nijedan nije oboren, čime je američko vazduhoplovstvo ponovilo uspjeh iz prvog sukoba sa tom zemljom 1991. godine, operacije „Pustinjska oluja”. Nekoliko godina kasnije avion je povučen iz operativne upotrebe, povremeno se koristi u neke probne svrhe, a mediji spekulišu da na vježbama simulira dejstvo kineskih savremenih nevidljivih vazduhoplova.
Što se tiče „našeg nevidljivog”, najveći dio olupine postao je eksponat u Muzeju vazduhoplovstva. Lansirna rampa raketa, baš ona sa koje je poletjela „neva” koja je prizemljila Zelka, postavljena je kao svjedočanstvo istorije uz ulaz u Generalštab Vojske Srbije na Banjici.
(Politika)
