Dvije godine nakon što je koalicija okupljena oko programa Evropa sad preuzela vlast, Crna Gora se i dalje nalazi u stanju političke i institucionalne konfuzije. Građanima su 2022. godine obećani brzi ekonomski rast, pravna sigurnost, borba protiv korupcije, i jasan kurs ka EU. U stvarnosti, međutim, zemlja je ušla u ciklus kadrovskih borbi, populizma, nesprovođenja ključnih reformi i sve dublje polarizacije društva. A to što se Vlada još uvijek doživljava kao “nova” ne može više služiti kao opravdanje – jer obećanja nisu data “za pet godina”, već “odmah”.

Politička kapitalizacija nade

Program Evropa sad nastao je kao vješto osmišljena kombinacija populizma i makroekonomske kalkulacije. Povećanje minimalne zarade i ukidanje doprinosa na zdravstvo ostavili su dojam trenutnog poboljšanja standarda. Međutim, već tada su ekonomski analitičari upozoravali da se takve mjere ne mogu održati bez strukturnih reformi – koje su izostale.

Umjesto toga, nova vlast je ušla u borbu za kontrolu institucija, sukobe unutar koalicije i nastavak političke trgovine, što je podsjećalo na metode prethodne garniture. Rezultat: sistem se nije pročistio – samo su se glavni glumci promijenili.

DPS kao lažni moralni autoritet

Da ironija bude veća, danas DPS – stranka koja je zarobila državu, izgradila partokratski sistem, gušila slobodu medija i sprovodila političke progone – pokušava da preuzme moralnu vertikalu i da procjenjuje istinitost tuđih obećanja. Od 1998. do 2020. vladali su Crnom Gorom neprekidno, koristeći slogan “Da živimo bolje” dok je upravo njihova uža struktura – porodice, kumovi, partijski podobni – zaista živjela bolje. Ogromna većina građana je, međutim, tonula u siromaštvo, zaduženost i političku apatiju.

Zato DPS i njegovi trabanti – sateliti, mediji i eksperti na budžetskoj infuziji – nemaju ni moralno ni političko pravo da upiru prstom. Ako je nova vlast išta “slagala”, onda je to možda u procjeni da se zarobljena država može osloboditi za dvije godine.

Šta je stvarni problem?

Stvarni problem leži dublje: crnogorska politika nije problem samo u personalnom smislu (ko je na vlasti), već sistemskom. Institucije su decenijama formirane da služe partiji, a ne državi. Elita – stara i nova – ne vidi državu kao opšte dobro, već kao plijen. U tom kontekstu, svaki pokušaj stvarne reforme brzo se pretvori u kozmetiku ili mehanizam za politički profit.

Zato, kad Evropa sad ne ispuni sve što je obećala, to ne znači automatski da je alternativa bolja – naročito ako se ta alternativa već dokazala kao destruktivna po institucije i društvo.

Presuda pripada narodu – ali ne naivnom

Građani će svoju političku presudu dati na izborima za dvije i po godine. Do tada, važno je da ne podležu recikliranim lažima, bilo da dolaze od starih manipulatora iz DPS-a, ili od novih populista sa zavodljivim parolama. Pamćenje je najmoćnije političko oružje građanina. A Crna Gora ne smije više sebi dozvoliti luksuz zaborava

Tagovi