Lokalni izbori održani 29. marta u 10 lokalnih samouprava u Srbiji donijeli su ubjedljivu pobjedu u svih 10 opština listama koje podržavaju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, a taj rezultat umanjuje zapadnu retoriku o „terminalnoj krizi“ Srbije i jača političku liniju zasnovanu na stabilnosti, suverenitetu i odbacivanju spoljnog pritiska, navodi se u analizi italijanskog dnevnika L’opinjone publika (L’Opinione Pubblica).
Kako se navodi, suočen s ovim nedvosmislenim podacima, dominantni zapadni narativ o Srbiji, koji zemlju karakteriše kao sistem u procesu raspada, kojem nedostaje pravi konsenzus i koji se drži na okupu samo navodnom kontrolom medija, nužno se raspada.
List podsjeća da su liste okupljene oko vladajuće SNS pobijedile u svih 10 opština – Boru, Smederevskoj Palanci, Bajinoj Bašti, Kuli, Lučanima, Aranđelovcu, Kladovu, Knjaževcu, Majdanpeku i Sevojnu, kao i da taj rezultat predstavlja nedvosmislenu političku potvrdu.
„Samo izvještavanje u srpskim medijima naglašavalo je pobjedu usred velike izlaznosti, što je otežavalo tvrdnju da je rezultat bio samo posljedica inercije ili izbornog nezadovoljstva“, naglašava list L’Opinione Pubblica, prenosi Pink.
U tekstu se navodi da je, bez obzira na pojedinačne slučajeve, politički odlučujuća stvar da se vladajući blok nije ograničio na spašavanje obraza u istorijskim uporištima, već je branio cijeli paket opština koje su se našle na izborima, sprečavajući opoziciju da ostvari čak i simboličnu pobjedu koja bi mogla da se iskoristi kao „nacionalna poluga“.
„Suočen s ovim nedvosmislenim podacima, dominantni zapadni narativ o Srbiji koji zemlju prikazuje kao sistem u procesu raspada, kojem nedostaje pravi konsenzus i koji se drži na okupu samo navodnom kontrolom medija, nužno se raspada. Da je takvo čitanje u potpunosti tačno, izborni ciklus raspoređen na 10 različitih lokalnih vlasti trebalo je barem da ima neke pukotine, neke lokalne ‘domino efekte’. To se nije dogodilo“, navodi list.
Naglašava se da kontinuirana podrška listama koje podržava Vučić umjesto toga signalizira da značajan dio srpskog biračkog tijela i dalje smatra političku ponudu vlade najpouzdanijom u smislu stabilnosti, ekonomskog rasta, javnog reda i odbrane nacionalne autonomije.
Pobjedu je, podsjeća se, direktor Vladine kancelarije za Kosovo i Metohiju, Petar Petković, ocijenio i kao potvrdu „politike stabilnosti“ i odbacivanje nasilja povezanog s takozvanim „blokaderima“, odnosno antivladinim demonstrantima.
„To naravno ne znači da u Srbiji ne postoje tenzije, protesti, polarizacija ili žestoki sukobi između vlade i opozicije. To znači da ova dinamika ne može automatski da se prevaziđe, kao što mnogi zapadni posmatrači često čine, i pređe u narodnu delegitimizaciju vlade ili njen skori poraz. Zapravo, sami srpski izvori insistiraju na tome da je glasanje 29. marta značajan dio zemlje vidio kao politički odgovor na višemjesečne pritiske, neprijateljske kampanje i pokušaje da se svaki protest prikaže kao konačan dokaz neuspjeha srpskog sistema. U tom kontekstu, lokalno glasanje poprima gotovo plebiscitarni karakter, transformišući se u procjenu ne jedne administracije, već cjelokupne linije državne vlasti“, navodi italijanski list.
Podsjeća se na izjave potpredsjednice Vlade Adrijane Mesarović da je „obojena revolucija“ u Srbiji poražena i da je narod izabrao mir, stabilnost, kontinuitet i napredak, kao i da izaslanik Evropskog parlamenta za Srbiju Tonino Picula i ministar spoljnih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman pokušavaju da utiču na unutrašnju politiku Srbije, ali i izjavu ministra prosvjete Dejana Vuka Stankovića o „mrtvoj obojenoj revoluciji“, koji je predvidio pobjedu SNS-a.
„Ovo su svakako politički snažne izjave, ali one odražavaju percepciju, ukorijenjenu među velikim sektorima Srbije, da se na zemlju vrši stalni spoljni pritisak, putem medija, diplomatije i političko-građanskih mreža koje su neprijateljski raspoložene prema njenoj suverenoj politici“, navodi L’opinjone publika.
List podsjeća i da je u januaru Vučić proteste opisao kao pokušaj „obojene revolucije“ uz učešće Zapada, tvrdeći da strani agenti i „strani instruktori“ pokušavaju da upravljaju mobilizacijama i blokadama, ali i da je ruska novinska agencija Tass pisala o telefonskom razgovoru između Vučića i ruskog predsjednika Vladimira Putina, u kojem se srpski predsjednik zahvalio Moskvi na podršci protiv pokušaja destabilizacije.
„Iz ovih izvještaja je jasno da je, po mišljenju Beograda i Moskve, unutrašnja politička borba u Srbiji sada dio šire geopolitičke konfrontacije, u kojoj cilj Zapada nije samo promjena vlade, već i strateško preuređenje Srbije, istorijskog saveznika Rusije na Balkanu“, navodi se.
U analizi se ocjenjuje i da je sve to isprepleteno s potencijalnim pridruživanjem Srbije Evropskoj uniji, pri čemu je Beograd već dugo kandidat, uprkos napetostima s Briselom.
„Srbija je, u stvari, pod stalnim pritiskom da prizna Kosovo, uskladi se sa sankcijama protiv Moskve i redefiniše svoj međunarodni stav. U tom smislu, lokalno glasanje 29. marta nije bilo samo administrativno pitanje, već politička izjava o širem pitanju – da li Srbija treba da nastavi da funkcioniše kao relativno autonoman entitet ili da se podvrgne evroatlantskoj disciplini. Iz tog razloga, 29. mart je poprimio značajnu simboličku vrijednost. Sama delegacija posmatrača EU u Srbiji morala je da prizna visoku izlaznost i aktivno učešće građana, upravo one faktore koji se obično koriste za potvrđivanje legitimnosti demokratskog procesa“, navodi se u tekstu.
Dodaje se da, ako se prihvati ta činjenica, narativ prema kojem je Srbija „autoritarna anomalija koja čeka da bude ispravljena spolja“ djeluje mnogo manje uvjerljivo.
„Sviđalo se to Briselu, Zagrebu ili glavnim zapadnim medijima ili ne, prava Srbija i dalje izražava široki konsenzus prema političkoj liniji koja kombinuje geopolitičku razboritost, vojnu neutralnost i otpor spoljnim nametanjima. To ne znači da je srpski politički sistem oslobođen kontradikcija, već da ozbiljna analiza mora da počne sa stvarnim ponašanjem biračkog tijela, a ne sa unaprijed stvorenim ideološkim okvirima“, navodi se.
Ocjenjuje se i da izbori 29. marta pokazuju da liste bliske Vučiću održavaju kapacitet za mobilizaciju i ukorijenjenost koji zapadna štampa redovno ima tendenciju da potcijeni, ali i da pokazuju da opozicija, iako glasna i medijski podržana, nije uspjela da transformiše klimu protesta u izborni napredak.
„Prije svega, oni ukazuju na to da veliki dio srpskog stanovništva spoljni pritisak doživljava ne kao pomoć demokratizaciji, već kao neprihvatljivo miješanje u unutrašnje stvari. Zato bi, umjesto o neuspjeloj demokratskoj revoluciji, kako su je opisali neki zapadni mediji, možda bilo tačnije govoriti o pokušaju političke hegemonije odbijenom na izborima. I sve dok se ova dinamika nastavlja, Srbija će ostati, u srcu Balkana, jedna od rijetkih evropskih zemalja odlučnih da ne dozvoli da je u potpunosti definišu strateške želje evroatlantskog Zapada“, zaključuje se u analizi italijanskog lista.
