Istorijske Đokovićeve riječi: Nije mi trebala motivacija jer nema veće motivacije od borbe za svoju zemlju, biti na terenu uz srpsku zastavu, slušati himnu – ništa ne može to da nadmaši

Najbolji teniser u istoriji Novak Đoković osvojio je danas zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Parizu.

Posle istorijskog uspeha, Novak Đoković se obraća medijima

– Najposebniji osjećaj, mislio sam da je nošenje zastave kada sam nosio zastavu na otvaranju u Londonu najbolji osjećaj koji sportista može da osjeti, sada sam shvatio da je to ovaj momenat, najveći koji jedan sportista može da osjeti. Nositi srpsku zastavu me motiviše kao ništa više – rekao je Novak na početku izlaganja.

Priznao je Đoković da je ovo najveći uspjeh u njegovoj karijeri.

– Osvojio sam bronzu 2008. posle nisam mogao da pređem prepreke u polufinalu i da dođem do medalje, sada u 37. godini, protiv 21- godišnjeg, najboljeg na svijetu, kada sve to pogledam, ovo je najveći uspjeh u mojoj karijeri. Ova godina je bila drugačija za mene, nisam osvojio ništa do sada, ali rekao sam da su Grend slemovi i Olimpijske igre glavni cilj, znao sam da je ovo vjerovatno poslednja šansa za OI.

Osvrnuo se srpski teniser na nedavnu povredu kolena, zbog koje je morao da bude podvrgnut hiruškom zahvatu.

– Spremio sam se za RG, Vimbldon i OI, da budem na vrhuncu svojih sposobnosti. Povreda koju sam dobio na RG me je malo omela, ali igrao sam finale Vimbldona, što nisam očekivao. Bio sam tada izdominiran u finalu, ali znao sam da sam ovde drugačiji igrač u smislu kako se krećem, to mi je bilo bitno zbog samopouzdanja i zbog kretanja i zbog igre – rekao je Novak i potom dodao:

– Nije mi bila potrebna motivacija, jer nema veće motivacije od toga boriti se za svoju zemlju. Prve dvije runde, znao sam posle toga da je ovo moja šansa, kada sam prošao polufinale, to je bilo olakšanje, osjetio sam se kao da sam osvojio turnir, ali sam želio zlato. Znao sam da moram da se popnem na vrh najviše planine, jer je Alkaraz bio prepreka.

Đoković i Alkaraz su se nedavno sreli u finalu Vimbldona, gdje je mladi Španac izašao kao pobjednik.

– Znao sam da će biti drugačiji meč u odnosu na Vimbldon, mislim da je fer što su oba seta završena u tajbrejku, nevjerovatan nivo i od njega i od mene. Čestitke za njega, pokazao je, gurao je sebe do krajnjih granica, i ja sam isto to radi. Pokušavao sam da se fokusiram na naredni poen, kada sam video da je onaj poslednji forhend prošao, to su bile emocije kakve nikad pre nisam osetio na teniskom terenu.

Presrećan je Đoković zbog osvajanja Olimpijskih igara.

– Sumnje uvijek postoje, ali vjera i uvjerenost da mogu su jači od sumnji, uvijek je bilo sumnji tokom karijere, ali na kraju je samo bilo pitanje kada će se nešto desiti. OI su svake četvrte godine, znao sam da imam 37, da ne znam koliko ću još šansi imati, morao sam da se nosim sa tim, da utišam svu buku oko mene i da se fokusiram na ono što moram na terenu, to je najveća bitka, presrećan sam što sam to uspio i to protiv momka koji je najbolji na svijetu trenutno. Sve što sam osjetio u tom momentu je prevazišlo sve ono što sam prije toga osjetio. Biti na terenu uz srpsku zastavu koja se podiže, slušati himnu, ništa ne može to da nadmaši.

Đoković želi da igra i na sledećim Olimpijskim igrama, nedavno je o tome pričao Marjan Vajda.

– Naravno. Zato je Marjan rekao, jer me dobro zna. Kao i moji roditelji. Tačno je, igrao bih. Ja i dalje želim da igram u Los Anđelesu, uživam da igram za Srbiju, da budem deo Olimpijskog tima.

Upitan je srpski teniser da li je njegova karijera sada kompletirana…

– Da i ne. Jeste, kompletirana jer sam sa ovim zlatom sve osvojio. Ali nije, jer ja volim ovaj sport, volim takmičenje, svaki dan kako treniram, podižem i unapređujem telo. Ovaj sport mi mnogo znači, trudim se da vratim sportu, odlučnošću i radom, trudim se da radim jače nego bilo ko drugi od mlađih tenisera. Ne znam za budućnost, želim da budem u sadašnjosti, da budem u ovom momentu, bilo je ovo dugo putovanje, mnogo sna da dođem do zlata, sada je vreme za slavlje.

Mnogi su čestitali srpskom teniseru na ogromnom uspehu, između ostalog i Rafael Nadal, ali Novak još uvek nije pročitao njegovu poruku.

– Nisam još video, nije mi tu telefon. Hvala mu na čestitkama, znači mi mnogo kada dođe od velikog sportiste i rivala. Složio bih se da je ovo najteža prepreka koju je trebalo preskočiti i pobediti. Teško je reći da li je teže osvojiti GS ili Olimpijske igre, ali to što dolaze svake četiri godine, zbog pritiska, očekivanja koja svi imaju od vas, bez obzira na to šta ste prethodno osvojili.

Novak je u finalu posle epskog meča savladao Španca Karlosa Alkaraza sa 2:0 po setovima 7:6, 7:6.

Odigrao je Novak meč života, sa toliko emocije i strasti da bi mogla da se napiše knjiga.

Čovek koji je pre dva meseca na istom ovom terenu povredio koleno, operisao se, bilo je veliko pitanje da li će uspeti da se oporavi do Olimpijskih igara, dokazao je svima da nije sa ove planete!