U srcu Evrope, na obalama Save u Hrvatskoj, dogodio se jedan od najmračnijih zločina u istoriji čovječanstva tokom Drugog svjetskog rata – Jasenovac. Bio je to logor smrti, mjesto gdje su najsurovijim metodama svakodnevno ubijani Srbi, Jevreji i Romi.
Hrvatski ustaški logor Jasenovac, zapravo je bio sistem logora, bio je najveća „fabrika smrti“ na Jugoistoku Evrope, nerijetko nazivana „balkanski Aušvic“. Posljednji preživjeli zatočenici koncentracionog logora Jasenovac počeli su proboj 22. aprila 1945, prije 80 godina. U proboj je krenulo oko 600 od 1.073 zarobljenika, a preživjelo ih je najviše 117. Još uvijek traju polemike koliko je u „Jasenovačkoj fabrici smrti“ stradalo Srba, Jevreja, Roma. Neposredno nakon Drugog svjetskog rata komunistička vlast je objavila da je u Jasenovcu stradalo oko pola miliona ljudi. Kasnijim istraživanjima taj broj je smanjen na između 80.000 i 120.000 ljudi.
Prema nalazima „Spomen područja Jasenovac“ popisano je imenom i prezimenom 81.998 žrtava, od kojih su nešto više od 46.000 bili Srbi. Brojni izraelski istraživači smatraju da je taj broj bio znatno veći i da je u Jasenovcu stradalo između 600.000 i 700.000 žrtava.
Nisu Srbi ubijani samo u logorima, već i na svom kućnom pragu, ali i na poljima i bacani su u jame (bezdane). Koliko je Srba ubijeno tokom Drugog svjetskog rata u NDH ostalo je otvoreno pitanje, a procjene variraju od 200.000 do milion stradalih.
Istoričar Nikola Miloševski, izvršni direktor Muzeja žrtava genocida izjavio je u emisiji „Dan uveče“ na TV RT Balkan da je Nezavisna Država Hrvatska (NDH) čineći genocid nad tri naroda – Srbima, Jevrejima, Romima, kao glavni instrument iskoristila Jasenovac.
„Jasenovac je bio sistem logora smrti u kojima je umoren veliki broj ljudi na svirep način. Taj logor je upisan u istoriji kao jedan od najsurovijih logora koji je bio u rangu Aušvica“, naveo je Miloševski.
Podsjeća da je NDH uspostavljena 10. aprila 1941. godine, a da su se prvi zločini odigrali već krajem aprila kod Bjelovara. U NDH, kako kaže, stvoren je zakonodavni okvir čiji je cilj bio dehumanizacija Srba, Jevreja i Roma.
Nisu Srbi ubijani samo u Jasenovcu, već su ubijani i u svojim domovima, u svojim selima, na poljima.
„Kada su vojne formacije NDH dolazile u srpska sela, muškarci su počeli da bježe u šumu računajući da će represija biti nad odraslim muškarcima. Međutim, represija je bila nad djecom, ženama, starima. U NDH je počinjen genocid, a Nezavisna Država Hrvatska ne bi postojala da nije bilo pokroviteljstva Trećeg rajha i fašističke Italije“, ukazao je on.
Logorski sistem Jasenovac uspostavljen je po uzoru na njemačke logore. Međutim, imao je svoje specifičnosti. U okviru njega postojao je i dječji logor.
Istoričar Milan Gulić iz Instituta za savremenu istoriju pojašnjava da je NDH imala sistem logora, ali je Jasenovac bio najvažniji. „Za vrijeme svog postojanja NDH je osnovala tridesetak logora. Lokacija za logor u Jasenovcu je pažljivo birana – bio je u ravničarskom terenu zbog lakše kontrole i blizu željezničke stanice. U javnosti je najavljen kao radni logor, ali je postao fabrika za ubijanje. Počinje da se formira u drugoj polovini jula 1941. i traje do 1945. godine“, naveo je Gulić u emisiji „Dan uveče“.
Podsjeća da je uništenje nepoželjnih naroda započelo pokoljima na kućnom pragu i da takvih stratišta ima širom bivše NDH.
„Onda je postepeno to stradanje na kućnom pragu prešlo u logore. Jasenovac nije jedino mjesto stradanja u NDH, ali je zbog broja ljudi i načina kako su stradali postao simbol stradanja Srba“, naveo je on.
Pojašnjava da je riječ o sistemskom zločinu koji je nemoguće izvesti osim ako iza njega ne stoji država. Ukazao je da su Srbi u Hrvatskoj proglašenjem NDH dočekali nespremno, da nisu bili spremni za „monstrum državu“ koja je stvorena.
Navodi da sistem logora u Hrvatskoj jeste nastao po uzoru na njemačke logore, ali da je imao i svoje karakteristike, jednu sadističku notu brutalnog ubijanja ljudi.
„To je bila lokalna interpretacija nacizma i fašizma. Međutim, tu je bilo puno mržnje, osvete, da onaj koga ubijate ne bude samo ubijen, već da pati. Istraživači su utvrdili tridesetak načina ubijanja. Primarno se počelo vatrenim oružjem, ali se kasnije nastavilo sa hladnim oružjem – noževi, maljevi. Sadizam karakteriše Jasenovac, kako zatočenim ljudima da se nanese što veća patnja“, zaključio je Gulić.
(rt.rs)
