Zdravlje visokopreosvećenog mitropolita se poboljšava iz dana u dan. Još je na nižim dozama kiseonika. Imajući u vidu njegove godine, predstoji duži oporavak zbog posledica djelovanja virusa na cijeli organizam, ali i zbog normalizacije samog respiratornog sistema.
Pričešćuje se i to je za njega posebno okrepljenje i blagodet. Kao pacijent jednako kao i u životu, smjeran je, vispren, mudar, poslušan, neustrašiv. Kako sam kaže, jedini pravi strah je od Gospoda. Ni u jednom trenutku nije tražio tretman drugačiji od drugih bolesnika. Naprotiv, svakodnevno se raspituje za zdravlje svih oboljelih na odjeljenju i moli se za njihovo ozdravljenje.
Ovako o trenutnom zdravstvenom stanju i oporavku mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija, za „Novosti“, govori doktorka Jelena Borovinić Bojović, načelnica Pulmološke klinike Kliničkog centra Crne Gore.
Od kada je zbog obolijevanja od kovida 19 primljen u KC CG, kako kaže, mitropolitovo zdravlje je mnogo bolje. Zato nam sa velikim olakšanjem, prenosi utiske od prije tri nedelje kada je oboljeli vladika iz prestonog Cetinja stigao u KC. Od tada su oči i uši cjelokupne crnogorske i srpske javnosti uprte prema ljekarima koji svakodnevno brinu i obavještavaju o njegovom zdravstvenom stanju.
– Te večeri, 6. oktobra, mitropolit Amfilohije, upućen je iz Cetinjske bolnice i primljen na Internu kliniku KC Crne Gore sa upalom pluća uzrokovanom virusom korona – priča nam dr Borovinić Bojović.
– Odmah mu je urađen CT grudnog koša, koji je potvrdio obostranu upalu, nakon čega smo obavili dodatne pretrage krvi, pregledali vladiku i započeli terapiju.
Nije bilo lako izboriti se sa svakojakim pritiscima. Velika je odgovornost liječiti naslednika trona Svetog Petra Cetinjskog. Molila sam vladiku da blagoslovi moj rad, što je on i učinio i svakako ću mu zbog toga biti zahvalna do kraja svog života – kaže dr Jelena Borovinić Bojović.
Dodatnu odgovornost, kako kaže, ne samo kao ljekarima, već i kao vjerujućim ljudima, predstavljala je vladičina isključiva želja da se liječi u Crnoj Gori, jer je te večeri rekao:
„Nosiću krst ove pošasti sa narodom. Ne želim da u ovim najtežim trenucima napuštam Crnu Goru“.
– Prvi dani bili su potpuno neizvjesni, upala je napredovala, kiseonik je postao neophodan – kaže doktorka.
– U jednoj od težih večernjih vizita, vladika me je upitao: „Šta mislite, doktore, koliko će ovo da traje?“ U tom trenutku to mi je bilo najteže pitanje, jer sve je i dalje bilo neizvjesno. Kratko sam ćutala, a onda sam odgovorila: „Visoko preosvećeni, vi najbolje znate da ovdje ništa nije dugo“, a on mi je kazao: „E, da, šta je to u odnosu na vječnost?“.
Cijeli tim lekara KC Crne Gore danonoćno radi u vanrednim okolnostima polažući ispit humanosti. I sam mitropolit Amfilohije je to naglasio.
– Gotovo osam mjeseci traje borba sa nepoznatom bolešću, iscrpljujuća, neizvjesna i teška, u kojoj su nažalost mnogi izgubili živote – priča doktorka.
– Već nas stiže umor, pri kraju smo snaga. Radimo 24 časa, ne pitajući za smjene, za izdržljivost i zdravlje. Ali, kao što reče veliki Njegoš kojeg i naš mitropolit Amfilohije najčešće citira ovih dana: „U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci.“
Posao ljekara je misionarski i samo ako ga tako prihvatimo i shvatimo, možemo smatrati da smo u istinskoj službi zdravlja.
E, SADA DA GRADIMO!
Nije mitropolitu promaklo, po doktorkinim rečima, da mu ljekari svakog dana dodaju neki novi lijek, pa su se dogovorili da zajedničku borbu sa virusom shvate kao uspinjanje na vrh Lovćena. Dok ne dođu do vrha, stalno će nešto dodavati, a kada krenu da silaze prema Njegušima, kada kriza i upala počnu da jenjavaju, tada će početi da isključuju lijek po lijek.
– Kada je upala bila na vrhuncu, rekla sam mu: „Stigli smo na vrh Lovćena“ – kaže dr Borovinić Bojović.
– Vladika je, bez obzira na umor i poteškoće opšteg stanja, jasno izgovorio: „E, sada da gradimo“. To je za mene bio prvi sigurniji znak da će uspjeti da prevaziđe bolest. Kada je upala počela da se povlači i kada je stigao negativan test na virus korona, znali smo da smo blizu Njeguša.
