Kad gledate njegove snimke zauvijek ćete se pitati – šta bi bilo da su koljena izdržala? Ako se prisjetite kako je izgledao dok je bio zdrav onda sami sebi kažete:“Čovječe, kakav je to igrač mogao da bude?“ Odgovor na sva ova pitanje vjerovatno nikad nećemo dobiti, ali jedno je sigurno, ljubitelji fudbala nikad neće zaboraviti Đuzepea Rosija. Omaleni napadač davao je sve od sebe koliko god ga koljena upropaštavala, pošto je na istima imao čak pet operacija.
Sada, kad je konačno završio karijeru, došao je red da ispriča svoju priču čiji je dio bio i Nemanja Vidić sa kojim je popularni Pepito igrao u Mančester junajtedu.
„Najteži igrač sa kojim sam morao da igram na treningu je definitivno bio Vidić. Čovječe, on je bio životinja. Uvijek sam se plašio da krenem direktno na njega sa loptom, zato što sam mislio da će da me šutne iz sve snage. Morao sam da pronađem drugačije načine da igram protiv njega, definitivno najbolji defanzivac u fudbalu u poslednjih 20 godina„, prisjetio se Rosi duela sa srpskim štoperom.
Još jedan od igrača koji je na Rosija ostavio jak utisak bio je – Serhio Ramos.
„Tehnički i fizički, jedan od najkompletnijih defanzivaca svih vremena. Igrač koji nema slabu tačku, svaki put sam morao da se pomučim kako bi ga nadmudrio“.
A kad pričamo o saigračima iz napada?
„Omiljeni partner u napadu mi je uvek bio Rud van Nistelroj. Uvek sam mu se divio. On je za mene primjer kako napadač treba da igra. Imao je nevjerovatnu sposobnost da se oslobodi čuvara i onda šutne sa nestvarnom preciznošću„.
Najbolje godine karijere Rosi je imao u Viljarealu gde je redovno završavao sa dvocifrenim brojem golova, a u sezoni 2007/08, Žuta podmornica završila je kao drugoplasirana. Rosi je u toj sezoni postigao 11 golova. Dobre igre nisu promakle večim timovima.
„Tražila me je Barselona i već sam imao potpisan ugovor, ali klubovi nisu uspjeli da se dogovore. Viljareal je želio da poveća fiksni dio, dok je Barsa bila voljna da samo podigne bonuse i tu je sve puklo. Posle toga je bila priča i sa Bajernom. Moj agent je već dogovorio petogodišnji ugovor, a onda mi se desila povreda koljena i na kraju nije bilo ništa„.
Kad smo već kod povreda.
„Normalno je da razmišljam o tome kakva bi mi bila karijera da nije bilo tih povreda. Međutim, to su pitanja bez odgovora, očigledno je moralo da dođe do toga. Ne možete uvijek da se zapitate zašto se to dešava baš vama, inače, upadate u depresiju iz koje se teško izlazi“.
Dok je bio na vrhuncu forme, za Pepita je postojalo i interesovanje Juventusa.
„Bio sam baš blizu, vidjeli su me kao zamjenu za Alesandra Del Pjera. Ponuda Juventusa stigla je mjesec dana posle propalih pregovora sa Barsom. Davali su Viljarealu 30.000.000 evra, ali problem je bio što je nešto ranije otišao Santi Kazorla. Nisu htjeli da ostanu bez još jednog bitnog igrača. Sastao sam se sa direktorima Viljareala i rekli su mi da Juventus nudi duplo bolje uslove od onih koje imam u Španiji. Nisam vidjeo sebe u Torinu. Juve je imao toliko znakova pitanja u tom trenutku, završavali su u sredini tabele. Opet, nisam htjeo da ulazim u rat sa Viljarealom koji je odlučio da proda Kazorlu, a mene da zadrži“, rekao je Rosi.
(Mozzartsport)
