Sveobuhvatna analiza privrednog rasta kroz intenzivno građenje infrastrukturne mreže i modernih drumova kao temelja budućnosti. Ovaj prikaz osvjetljava strateško usmjeravanje državnog novca u kapitalne objekte radi trajnog podizanja ekonomske snage i životnog standarda.
Na početku dajemo samo vrlo kratke napomene o investicijama iz ugla ekonomske teorije. Dok je štednja osnova investiranja i predstavlja ponudu kapitala, dotle su investicije u osnovi tražnja za kapitalom i određuju se kao ukupna nova ulaganja u proizvodnju i infrastrukturu sa ciljem povećanja proizvodnje i bruto domaćeg proizvoda. Osnova štednje ili akumulacije su ostvareni profiti od kojih se jedan dio investira ili krediti koji su rezultat štednje i formiranih depozita u bankama. Investicije se klasifikuju kao fiksne poslovne investicije (proizvodne linije, mašine, oprema, prevozna sredstva), investicije u nekretnine (proizvodne hale, poslovni prostor, zemljište, stambeni prostor, tržni centri) i zalihe (materijala i gotovih proizvoda), a po obimu mogu biti bruto investicije (u koje je uključena amortizacija) i neto investicije (po odbitku amortizacije). Po obliku vlasništva mogu se podijeliti na privatne i javne investicije, a najveći dio javnih – državnih investicija ulaže se u infrastrukturu koja se drugačije naziva i društvenim kapitalom i ima ključnu ulogu u ubrzanom rastu BDP-a i privlačenju stranih direktnih investicija. Takođe, među ekonomistima postoji konsenzus da je ulaganje u investicije od presudnog značaja za privredni rast i razvoj, jer rast investicija dovodi do porasta BDP-a i zaposlenosti, kao što rast javnih investicija, po pravilu, podstiče i rast privatnih investicija. Sve zemlje, bez izuzetka, koje su ostvarile ubrzani privredni rast tokom ekonomske istorije imale su visok nivo ukupnih investicija, visok udio javnih investicija u ukupnim investicijama i visoku stopu investiranja mjerenu učešćem u BDP-u. Investicije su važna komponenta ukupne, agregatne tražnje i imaju najveći uticaj na rast BDP-a. Kina je vjerovatno najbolji svjetski primjer koliki doprinos ukupnom rastu mogu da imaju investicije. Kineski rast i razvoj posljednjih 40 godina vođen je visokom stopom investiranja (više od 40% učešća u BDP-u i sa udjelom javnih investicija od 15–20% u BDP-u), što je omogućilo da prosječna stopa rasta nadmašuje 8% godišnje, a to je fascinantan i neponovljiv ekonomski rast u ekonomskoj istoriji svijeta bez presedana.
Sve zemlje, bez izuzetka, koje su ostvarile ubrzani privredni rast tokom istorije imale su visok nivo ukupnih investicija i visoku stopu investiranja mjerenu učešćem u BDP-u. Investicije su važna komponenta ukupne, agregatne tražnje i imaju najveći uticaj na rast BDP-a.
Ako postoji neko područje ekonomske politike u kome je Vlada Srbije u proteklih 10 godina napravila nesumnjiv uspjeh i veliki napredak, koji ne mogu osporiti čak ni najžešći kritičari, onda je to oblast javnih investicija. Poslije fiskalne konsolidacije Srbija je počela veoma mnogo da ulaže u javne investicije i infrastrukturu (putnu, željezničku), nacionalnu bezbjednost i zdravstvo, naročito poslije 2018. godine. Na osnovu Fiskalne strategije i promocijom projekta EXPO 2027. godine, ta ulaganja biće izuzetno visoka i u periodu do 2028. godine. I ovdje je najbolje da na konkretnim podacima pokažemo kakav je pomak napravljen u ovoj oblasti. Za ovo će nam poslužiti jako dobra studija Fiskalnog savjeta iz 2024. godine: Politika javnih investicija u Srbiji. Analiza stanja i preporuke za moguća unapređenja. Prvo ćemo prikazati sljedeći grafik:
Grafik prikazuje obim javnih investicija u periodu 2005–2022. i dobar je za poređenje iz dva ugla: prvo, nivo investiranja prije i poslije fiskalne konsolidacije i do 2012. godine; drugo, nivo javnih investicija u poređenju sa zemljama Centralne i Istočne Evrope (CIE). Čitalac će uočiti da je u periodu 2005–2016. nivo javnih investicija bio izrazito nizak i nije premašivao obim od 3% BDP-a, sa izuzetkom 2007. godine kada se realizovao NIP – Nacionalni investicioni plan. U periodu 2014–2017. već smo analizirali da je došlo do fiskalne konsolidacije i već od 2018. godine vlada snažno ulaže u rast javnih investicija. Tako udio javnih investicija u BDP-u raste sa 4,1% 2018. godine na više od 7,0% BDP-a u 2021. i 2022. godini. Grafik jasno pokazuje da već od 2018. godine Srbija prekoračuje udio javnih investicija u BDP-u u poređenju sa zemljama CIE, sa kojima inače ima smisla porediti se zbog njihove socijalističke prošlosti i zbog činjenice da su sada punopravne članice EU, a bile su na relativno sličnom nivou ekonomskog razvoja kao i Srbija (Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Slovenija). Ovo su izuzetno povoljni i ohrabrujući podaci i ne mogu se osporiti nikakvom statističkom akrobatikom ili zlom namjerom.
Čime je moguće objasniti nisku stopu javnih investicija do 2012. godine? Nema sumnje da je jedan od uzroka bila svjetska ekonomska kriza u dva talasa (2008. i 2012. godine), ali i pogrešan model razvoja koji se oslanjao na visoku ličnu potrošnju, ogroman uvoz, veliki deficit tekućeg bilansa i rast penzija znatno iznad materijalnih mogućnosti zemlje. Ipak, premda je dobar dio budžeta odlazio na tekuću potrošnju, budžetski deficit u prvim godinama bio je mali i postojao je prostor za veće investiranje, tim prije jer su postojali značajni prihodi od privatizacije koja je tada bila u punom jeku. Kako se, s pravom, ističe u dokumentu Fiskalnog savjeta, postojali su i brojni drugi (subjektivni i institucionalni) faktori niske stope investiranja: neefikasnost države u svakoj fazi realizacije investicija, od pripreme, planiranja, izvršenja, do nadzora i ocjene investicija, sporost u rješavanju imovinsko-pravnih odnosa, nedostatak projektno-tehničke dokumentacije, spore tenderske procedure, kašnjenje u dobijanju građevinskih dozvola, nedovoljno kvalitetna zemljišna evidencija.
Ove faktore nabrojali smo nešto detaljnije zato što su gotovo sve procedure i faze u realizaciji investicija značajno ubrzane poslije 2012. i naročito od 2017. godine, što je jedan od osnovnih uzroka povećanih ulaganja u javne investicije. Dok su u periodu do 2012. javne investicije u Srbiji bile tek trećina onih u zemljama CIE, u periodu 2018–2022. one su u prosjeku oko 7% BDP-a i za trećinu nadmašuju slične investicije u zemljama CIE. Podaci pokazuju da su u periodu od 5 godina (2018–2022.) bile 5,8% prosječno godišnje. Valja naglasiti i da je udio ovih investicija veći od prosjeka razvijenih zemalja Evrope; primjera radi, Njemačka kao najrazvijenija zemlja EU ulaže tek oko 2,5% u javne investicije, što je oko tri puta manje od Srbije, a većina zemalja EU ulaže oko 2% BDP-a u javne investicije. Ovo se, naravno, može objasniti time što je većina ovih zemalja već značajno uložila u infrastrukturu i izgradila je, a sada najveći dio sredstava troši na investiciono održavanje.
Još ubjedljivija je ilustracija rasta javnih investicija ako damo tabelu koja prikazuje javne investicije u apsolutnim brojkama, milijardama dinara:
Tabelu nije potrebno previše detaljno komentarisati. Na osnovu podataka Ministarstva finansija za čitav period vidimo da su ulaganja porasla sa 46 milijardi dinara 2005. na 526 milijardi 2022, što je rast od 11,5 puta i bez sumnje predstavlja dramatičan pomak nabolje. Kao što smo već naglasili, ubrzanje je naročito vidljivo počev od 2018. godine kada fiskalna konsolidacija počinje da daje prve značajnije plodove.
Udio javnih investicija u BDP-u raste sa 4,1% u 2018. godini na više od 7,0% BDP-a u 2021. i 2022. godini. Dok su u periodu do 2012. javne investicije u Srbiji bile tek trećina onih u zemljama Centralne i Istočne Evrope, u periodu 2018–2022. one za trećinu nadmašuju slične investicije u tim zemljama.
Postoji pet značajnih oblasti u koje se najviše investiralo: 1) putna infrastruktura, 2) željeznica, 3) ekologija i komunalna infrastruktura, 4) energetika, 5) EXPO 2027. Plan vlade je da do kraja 2027. godine zadrži visok nivo investiranja od oko 7% učešća u BDP-u, što je navedeno i u Fiskalnoj strategiji za period 2025–2027. godina. Trenutno se realizuje jedan od najobimnijih investicionih programa u modernoj istoriji Srbije pod nazivom „Skok u budućnost – 2027“, a u 2025. godini budžetirana su sredstva za 56 ključnih kapitalnih projekata.
Prvo – vidimo da su najveća ulaganja u saobraćajnu infrastrukturu, znatno iznad prosjeka zemalja CIE.
Drugo – vidimo da su ulaganja u putnu infrastrukturu povećana čak tri puta, a ukupna ulaganja porasla su sa 3% na 7,6% BDP-a.
Treće – ulaganja u željeznicu su na nivou zemalja CIE.
Četvrto – značajno su porasla ulaganja u zdravstvo, naročito poslije kovid krize 2020.
Peto – porasla su ulaganja u sektor bezbjednosti.
Najveći rezultati postignuti su u oblasti putne infrastrukture. Prema procjenama, u periodu 2012–2025. planirano je da se izgradi oko 955 km autoputeva i brzih saobraćajnica, a zaključno sa 2025. godinom završeno je ukupno 609 kilometara autoputeva, što je više nego u čitavom periodu od 1945. do 2012. godine. U ovom periodu građeno je prosječno 37 km puteva godišnje, što je dvostruko brže u odnosu na period 1980–2012. godine.
U oblasti željezničke infrastrukture u periodu 2012–2025. izgrađeno je 135 km novih pruga i rekonstruisano 755 km pruga, što predstavlja ogroman pomak u odnosu na ranije periode.
U okviru EXPO 2027. predviđen je veliki broj novih investicija u vrijednosti od 17–18 milijardi evra u naredne tri godine, uključujući sajamski kompleks, nacionalni stadion, novu željezničku infrastrukturu, projekte zaštite životne sredine i razvoj turizma i tehnologije.
Značajnoj aktivnosti u oblasti javnih investicija mogu se uputiti i određene kritike: nedovoljna transparentnost, realizacija po specijalnim zakonima, kašnjenja pojedinih projekata, nedovoljna vidljivost studija izvodljivosti i potreba za većim ulaganjima u obrazovanje i zdravstvo.
Ipak, uprkos tim primjedbama, jasno je da su javne investicije postale jedan od ključnih pokretača ekonomskog rasta Srbije. Nastavak visokog nivoa ulaganja biće od presudnog značaja za dalji razvoj, unapređenje životnog standarda i dugoročnu ekonomsku stabilnost.
(SRPSKI KOMPAS)
