(INTERVJU) Slavica Šćekić za Borbu: 20 godina je prošlo od Slavoljubovog ubistva, slika brata u lokvi krvi ne blijedi! Bez obzira na sve, vjerujem da će neko progovoriti!

Sestra ubijenog policajca Slavoljuba Šćekića, Slavica Šćekić, na 20. godišnjicu od njegovog ubistva za Borbu govori da ona i njena porodica sa bolom i tugom dočekuju 30. avgust te da slika njenog brata u lokvi krvi ne blijedi.

Ona je komentarisala i sudski postupak koji traje dvije decenije i navodi da je to neshvatljivo i neprihvatljivo.

„Nekome nije odgovaralo, da optuženi za ubistvo moga brata budu osuđeni na maksimalne kazne zatvora, zbog straha da ne progovore, ko je nalogodavac ubistva i ko su preostali učesnici. Apelacioni sud treba da donese jedinu ispravnu odluku, osuđujuću“, kazala je Šćekić za Borbu.

Sestra ubijenog policajca ipak navodi da sudski proces nije kompletan – jer se ne traga za nalogodavcima.

„Do nalogodavca je veoma teško doći. Jer, on ne ostavlja nikakav materijalni trag za sobom. Ali, bez obzira na to, ja vjerujem da će progovoriti nekada, neko, ko sve to ima zapisano u svojoj glavi“, kazala je ona.

BORBA: Kako Vaša porodica dočekuje 30. avgust – tačno 20 godina od ubistva Slavoljuba – dok istovremeno odbrojavate do 24. septembra kada je najavljeno izricanje presude pred Apelacionim sudom? Šta Vam je danas najvažnije da javnost razumije o slučaju?“

Moja porodica i ja sa bolom i tugom dočekujemo 30 avgust! Teško je svakog dana, ali 30.avgusta je još teže. Najteže. Slika brata u lokvi krvi ne blijedi. U mislima je svakog dana, pa tako i ovog 30.avgusta.

Pored tuge i bola, u sebi nosimo i strah od odluke Apelacionog suda. Taj strah je ogroman. I realan, kada se ima u vidu dvodecenijsko suđenje i ukidanje presuda, zbog grešaka. Namjernih ili slučajnih, pokazaće vrijeme.

BORBA: U nekoliko navrata postupak je vraćan unazad i ponovo otvaran. Koje su, iz Vaše perspektive, ključne greške sistema koje su dovele do ovolikog trajanja i neizvjesnosti – i šta bi, odmah nakon presude, morale da budu prve korektivne mjere institucija?“

Sudski postupak traje dvije decenije, što je neshvatljivo i neprihvatljivo. Suđenje je moglo i trebalo da se okonča još 2012.godine, ali nekome nije to odgovaralo?! Nekome nije odgovaralo, da optuženi za ubistvo moga brata budu osuđeni na maksimalne kazne zatvora, zbog straha da ne progovore, ko je nalogodavac ubistva i ko su preostali učesnici. Apelacioni sud treba da donese jedinu ispravnu odluku, osuđujuću! I to na kazne zatvora u trajanju od po 30.godina. Svaka druga odluka, bila bi porazna za cjelokupni pravosudni sistem.

Prva korektivna mjera pravosudnog sistema bio bi veting. Čišćenje pravosudnog sistema od ostataka u njemu, koji su svojim činjenjem i nečinjenjem ometali i sprečavali sprovođenje pravde. Dokaz, dvodecenijsko suđenje za ubistvo moga brata.

BORBA: Odbrana tvrdi da nema validnih dokaza, osporava iskaz zaštićenog svjedoka i traži oslobađajuću odluku; Vi ste više puta rekli da je krivica optuženih dokazana. Na čemu zasnivate to uvjerenje i šta očekujete da će Apelacioni sud posebno vrednovati u dokazima?

Advokati, brane svoje klijente. Zato su plaćeni. I to enormno. I zato nikada, pa čak ni u snu, neće reći da su optuženi krivi, niti priznati njihovi krivicu.

Ali, istina je samo jedna. Optuženi su krivi za ubistvo moga brata.

To je kristalno jasno i nesporno. Njihova krivica je dokazana, tokom sudskog postupka. I tu nema dileme.

BORBA: Mnogo puta ste govorili da sudski proces neće biti kompletan dok se ne dođe do nalogodavaca ubistva Vašeg brata. Ko je u stvari ubio Slavoljuba Šćekića?

Sudski proces za ubistvo moga brata, nije kompletan. Njime nije obuhvaćen nalogodavac i lica iz ANB, koji su bili logistika ubicama.

Do nalogodavca je veoma teško doći. Jer, on ne ostavlja nikakav materijalni trag za sobom. Ali, bez obzira na to, ja vjerujem da će progovoriti nekada, neko, ko sve to ima zapisano u svojoj glavi.

BORBA: Dio javnosti povezuje Vaš slučaj sa nerazjašnjenim aspektima ubistva Duška Jovanovića i širim pitanjem obračuna sa organizovanim kriminalom. Vidite li konkretne veze u institucijskom (ne)postupanju – i šta bi bio minimum pravde koji očekujete od države nakon presude?

Moj brat je rasvijetlio mnoga ubistva, koja su se desila do 2005.godine. Tako je rasvijetlio i ubistvo Duška Jovanovića. Ali, opštepoznato je, da je kasnije, zatajio sistem u ovom slučaju. I to u potpunosti.

I slučaju ubistva moga brata, bar su otkriveni i optuženi ubice i organizatori ubistva. Još samo, da oni budu osuđeni na maksimalne kazne zatvora. I time bi bila pravda djelimično zadovoljena. A onda, treba nastaviti dalje, sve do privođenja licu pravde preostalih učesnika ubistva, nalogodavca i lica koji su bili logistika ubicama.

I takvu pravdu očekujem od države.

Vjerujem da će ruka pravde stići nalogodavca i preostale učesnike ubistva. Imamo za to kvalitetne ljude u bezbjednosnom sektoru. Mislim na gospodu Aleksu Bečića, Danila Šaranovića i Lazara Šćepanovića.