Predsjednik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović u intervjuu za Borbu govorio je o aktuelnoj beznjednosno-političkoj situaciji u našoj zemlji i ocijenio da je kod nas pravda i dalje izrazito spora.

Danilović je poručio da zatvor od godinu i devet mjeseci zatvora nije kazna za Vesnu Medenicu, već da je time u stvari kažnjena Crna Gora. Kako je naveo, presuda se svela na najprimitvnije načine koje pravo poznaje.

BORBA: Kako komentarištete presudu koju je Viši sud u Podgorici izrekao Vesni Medenici?

Danilović: To je, nažalost, nije kazna za Vesnu Medenicu, nego kazna za Crnu Goru, za sve njene građane i sve ljude koji su očekivali da ćemo konačno osloboditi sudstvo. Nažalost, moraćemo još da čekamo. Ja se nikad u životu nisam radovao ničijoj patnji niti nesreći, ali patnja i nesreća prvenstveno su bile naše. Vesna Medenica je više decenija bila prva žena našeg sudstva. Shodno tome, današnji problem koji imamo sa sudstvom u stvari je njen. Ona je ta koja je zaslužna za to što danas imamo ovakve presude.

I za to što često nemamo presude. Govorim ovo bez ikakve osvetoljubivosti, samo kao dugogodišnji učesnik političke scene, svjedočio sam mnogo čemu što je bilo očigledno. Zajedno sa drugim kolegama ukazivao sam i govorio, da je problem, između ostalog, i u prvoj ženi, i u prvom čovjeku sudstva. Izigravali su nas, smijali nam se, govorili da je to evropska praksa, da se zapravo tako radi, da bismo danas došli do toga da se, evo, više ne znam ni sam koliko vremena, konačno u nekom slučaju koji se tiče gospođe Medenice presudi.

A to presuđivanje se izgleda svelo na najprimitivnije načine koje pravo poznaje. Tako se ne brani bivši predsjednik Vrhovnog suda. Njega bi trebalo da brani čestitost i, da ne budem patetičan, da ne nabrajam šta sve još. Ipak, danas nam je valjda jasno, da umjesto da adekvatno bude kažnjen onaj koji je uveo protekcionizam, politiku i političko suđenje u naše sudstvo, u stvari, ovakvom presudom biva nagrađen. I to u trenutku kada se hvalimo već svojom petogodišnjom vlašću, ma šta se pod tim podrazumijevalo.

On je istakao da je Ujedinjena dala glas Miloradu Markoviću jer je vjerovala da su drugi dobro procijenili, ali su ipak očekivali više.

BORBA: Trenutni Vrhovni državni tužilac Milorad Marković izabran je za ovu prestižnu funkciju glasom 61 poslanika, između ostalog i Vašeg političkog subjekta. Da li je Marković iznevjerio Vaša očekivanja?

Danilović: Učinjenom poslu mane nema, kaže narod, ali u stvarnosti – ima, nažalost, i to baš učinjenom. Svakako, za gospodina Markovića smo dali i mi glas, vjerujući da su drugi dobro procijenili. Mi smo doslovno dali podršku da ne bude da tražimo dlaku u jajetu i da ne bude da nam niko ne valja. Međutim, očekivali smo više. To više je ovoga puta izostalo. Hoće li to biti moguće ispraviti?

Pravda je spora, ali dostupna. Međutim, akcenat je na ovom je prvom, da je spora. Tu sporost smo, nažalost, pomogli. Dobro je da smo to na vrijeme uvidjeli, ali neće biti lako uraditi drugačije. Nadam se da će i gospodin Marković shvatiti da nije pao s neba, da ga je neka većina izglasala i to uz mnogo nade da će promijeniti nešto. Svako od nas koji se bavi javnim pozivom, treba da bude svjestan svoje odgovornosti i da brzo prođu mandate ili dva. Neko odradi i tri, ali nakon toga, kao da nije ništa bilo.

Sjedne se na optuženičku klupu zbog toga što se radilo loše. Svako od nas, pa i Marković, bi trebalo takve stvari da ima u vidu. Sve brzo prolazi — mandati najbrže. Ja se uzdam u to da će biti dovoljno pameti u nekoj parlamentarnoj većini koja bi morala da izraste iz ove dvotrećinske koju danas imamo da se zaista sprovede veting ili lustracija, koja je zakasnila tri decenije. Nešto mora, ovako više definitivno ne može.

Ako neko ima bolje rješenje od toga, neka ga kaže, pa da i o tome razgovaramo. Ja ga do sad nisam vidio. Smatram, najiskrenije, da neće biti ni malo gore ukoliko to uradimo. Na kraju, ti ljudi su po političkoj liniji došli na ta mjesta. Gdje su ti profesionalci koje nam je poslala ova ili ona bogomdana priča? To su ljudi koji su se borili za ta mjesta, na svaki način. Nekad su postavljani dekretom političke vlasti ili voljom onoga koji je bio u sjenci.

Nažalost, ima i oni koji su postavljani, reklo bi se iz podzemlja. Kad se sve to ima u vidu, ne znam zašto bismo žalili ili zašto bismo časili i čekali da stvari promijenimo. Ako hoćemo da spasimo imalo političkog obraza za sva obećanja koja smo dali 2020. i do 2020. godine – onda dilemu nemam. Sudstvo mora da prođe čistilište kao što ga prolazi i svaki segment društva.

Danilović je kazao da naša sudbina nije ista kao sudbina onih koji traže novu zemlju, iako među njima, kako je istakao, ima i poštenih ljudi. Zadatak države je, poručio je, upravo taj da razdvoji poštene od nepoštenih.

BORBA: Da li smatrate da je Ervin Ibrahimović, kao resorni ministar za inostrane poslove, postupio patriotski u jeku migracione krize koja je zadesila Crnu Goru?

Danilović: To nije samo politika gospodina Ibrahimovića, nego i politika Vlade. To je prva istina. Druga je da je bilo vrlo opravdano donijeti takvu odluku u onom trenutku. Na kraju, to je jedini način da se neki ljudi iz Crne Gore svojevoljno, ali opet po sili zakona, odnosno uvođenjem viza vrate. Moramo biti obazriviji i pažljiviji. Crna Gora je isuviše mala za takvu vrstu širokogrudosti u kojoj se bezbjednosno ne provjeravajuu ljudi koji dolaze da rade kod nas.

Mi smo, valjda, u međuvremenu postali toliko naivni da kažemo “neće oni nas” i “nisu oni nama” ili “nismo mi njima interesantni”. I te kako jesmo. Mi smo lak zalogaj za sve velike zemlje. Turska je ogromna država. Nemam ništa protiv da, planirano i po pravilima, uz sve neophodne provjere ljudi iz Turske borave u Crnoj Gori, da rade ovdje, zarađuju, otvaraju radna mjesta. Ali, ovo što je do sad bilo bi sasvim sigurno vodilo u haos.

Ukoliko se ne bude vrlo pažljivo postupalo sa onima koji migriraju za poslom, za boljim životom iz najbolje namjere, uvijek će među njima ili preciznije uz njih biti i oni koji migriraju da bi pravili haos. Ako neko ne vjeruje meni, neka brižljivo čita dnevnu evropsku štampu, pa će shvatiti koliko je sve to planirano. A i Evropljanima su neophodni radnici sa Istoka jer su u velikom problemu sa stanovništvom koje se ne obnavlja.

Ipak, dužni smo da vodimo računa. ne samo o putu Crne Gore u Evropsku uniju, što je zacrtala ova Vlada, nego i o ljudima koji će, bez obzira na taj put, bio on uspješan ili ne, nastaviti da žive u Crnoj Gori. Ako se dogodi za godinu i po ili dvije da postanemo članica Evropske unije, to će donijeti neka prava i slobode, ali i našu obavezu da budemo obazrivi ako hoćemo da našoj djeci sačuvamo Crnu Goru kakva nam je ostavljena.

Ne mislim u demokratskom smislu, nego mislim na Crnu Goru koja pripada njenim stanovnicima različitih vjera i nacija, ali slične sudbine. Naša sudbina nije ista sa sudbinom onih koji traže novu zemlju, iako među njima ima poštenih ljudi. Zadatak države upravo je taj da odvoji poštene od nepoštenih, one sa dobrom i one sa lošom namjerom. Ako to ne umijemo, mi ne zaslužujemo da imamo državu.

intervju uradila: Vasilisa Ilinčić

Tagovi