Poslanik Demokratske narodne partije (DNP) u Skupštini Crne Gore, Dragan Bojović, u intervjuu za portal Borba poručio je u pitanje statusa srpskog jezika par ekselans pitanje ljudskih prava i da se treba bazirati na zvaničnim podacima s poslednjeg popisa iz 2023.godine.

Da li nas u 2026.godini očekuju ustavne izmjene?

Ustavne izmjene su neizbježne i moraju se posmatrati u kontekstu preuzetih međunarodnih obaveza. Crna Gora ima dužnost da svoje institucije i pravni sistem uskladi sa standardima Evropske unije – od funkcionisanja pravosuđa do načina održavanja izbora i odnosa prema evropskim institucijama. To nije formalnost, već temeljna transformacija sistema.

Istovremeno, smatram da ustavne izmjene moraju da obuhvate i pitanje statusa srpskog jezika. To nije političko, već civilizacijsko i par ekselans pitanje ljudskih prava. Danas jezik kojim govori najveći broj građana u Crnoj Gori nema status službenog jezika, što predstavlja nepravdu koju smo dužni da ispravimo.

Evropska pravila propisuju poštovanje prava svakog građanina, a kod nas je upravo najbrojnija jezička zajednica lišena adekvatne institucionalne i normativne zastupljenosti – što predstavlja paradoks i presedan ne samo u evropskoj, već i u svjetskoj pravnoj praksi.

Foto: Skupština CG

Moramo štititi dostojanstvo

Da li vraćanje statusa srpskom jeziku može da uspori evropske integracije?

Upravo suprotno. Prema evropskim dokumentima o ljudskim pravima, obavezni smo da otklonimo diskriminaciju i obezbijedimo ravnopravnost svih zajednica. Jedan od najtežih oblika diskriminacije jeste ugrožavanje ili suzbijanje prava na jezik. Ne postoji evropska zemlja u kojoj jezik većine nije službeni.

Vraćanje statusa srpskom jeziku, koji mu po svim kriterijumima pripada, znači da štitimo pravo i dostojanstvo najvećeg broja naših građana, vodeći istovremeno računa o punoj zaštiti prava svih drugih jezičkih zajednica. To je suštinska evropska poruka.

Koje izazove vidite pred Crnom Gorom u 2026. godini?

Prvi izazov je nastavak integrativnih procesa. To posebno znači reformisano i efikasno pravosuđe, jasne i mjerljive rezultate u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala i pravosnažne presude – ne samo formalno ispunjavanje obaveza.

Drugi izazov je ekonomija. Potrebno je nastaviti obnovu ekonomskih i privrednih potencijala koji su devastirani tokom trodecenijske vladavine bivšeg režima. Javne finansije su stabilne, u toku su infrastrukturni projekti u gotovo svim opštinama, a očekuje se dalji intenzivan infrastrukturni razvoj. Naravno, potrebne su i ozbiljne investicije, veći izvoz i nova radna mjesta. Naš ključni cilj mora biti da mladi vide svoju budućnost ovdje, u Crnoj Gori, a ne van države.

Treći izazov je pitanje statusa srpskog jezika, koje prevazilazi dnevnu politiku. To je obaveza prema precima i potomcima – da sačuvamo jezik, kulturu i prevaziđemo svaki oblik diskriminacije i političke manipulacije, kao i sve pokušaje nasilne asimilacije u ovoj oblasti.

Mudro reagovati za dvojno državljanstvo 

Da li u tom kontekstu treba posmatrati i pitanje dvojnog državljanstva?

Da, smatram da je to tema koju moramo urediti mudro i odgovorno. Postoji veliki broj ljudi koji su porijeklom iz Crne Gore – ovdje su im preci, imaju ovdje imovinu, vole Crnu Goru i doprinose njenom razvoju – a istovremeno nemaju adekvatno regulisan pravni položaj, žive između dvije države i često u razdvojenim porodicama. Za njih je neophodno obezbijediti pravedan i jasan status.

Moguće je uvesti model ograničenog dvojnog državljanstva – bez biračkog prava ili sa preciznim ograničenjima u tom pogledu – kako bi se zaštitili državni i demokratski interesi, a istovremeno uvažila ljudska i porodična realnost naših građana. S obzirom na to da su u toku izmjene Zakona o strancima, smatram da sljedeći korak treba da bude precizno i pravedno normiranje pitanja dvojnog državljanstva. To je evropski, human i državnički pristup.

 

Tagovi