U zemlji u kojoj se na stadionima i koncertima bez posljedica uzvikuje „Za dom spremni“, a pjevač Marko Perković Tompson nekažnjeno pjeva stihove „Stići će vas naša ruka i u Srbiji“ i slavi logore smrti kroz stihove „Jasenovac i Gradišku Staru“, hrvatske vlasti odlučuju da uhapse jednog beogradskog advokata i još bezbroj Srba zbog – rodoljubne pjesme o Krajini.
Beogradski advokat Nemanja Berić, Srbin porijeklom iz sela Uzdolje kod Knina, uhapšen je 10. avgusta 2024. godine na granici između Srbije i Hrvatske, uz obrazloženje da je za njim raspisana potjernica, ili što bi Hrvati rekli „tjeralica“. Povod hapšenja je stih iz krajiške pjesme na njegovom Fejsbuk profilu – „Do Dinare niđe ne stajem“. Hrvatski sud ga je za to osudio na 15 dana zatvora, tvrdeći da je time uvrijedio osjećanja građana Republike Hrvatske.
Apsurd i dvostruki aršini tu ne staju – dok se Berić pritvara zbog patriotizma, oni koji javno veličaju ustaštvo, prijete Srbiji i slave logore, u Hrvatskoj su zvijezde nacionalne scene, nerijetko podržani i od strane državnih struktura.
U razgovoru za Borbu, Berić bez zadrške govori o licemjerju hrvatskih institucija, selektivnoj pravdi, pokušajima gušenja srpskog identiteta i o tome kako je, u 21. vijeku, opasno biti Srbin koji javno voli svoj narod i svoju zemlju.
Borba: Gospodine Beriću, prošla je skoro godina dana od Vašeg hapšenja na hrvatskoj granici zbog pjesme i Fejsbuk statusa u kojima ste se bavili srpskim nacionalnim temama. Ima li ikakvog epiloga u vašem slučaju i kako danas gledate na to, dok u Hrvatskoj ustaški simboli postaju dio svakodnevice, bez ikakvih posljedica?
Advokat Berić: Do danas nije riješeno po mojoj žalbi, iako je prošla skoro godina dana, pa pretpostavljam da neće skoro odlučiti, jer moje objave nisu povrijedile ničija osjećanja, budući da nisam pominjao ni jednu naciju, sem svoju. Imajući u vidu da sam i za hrvatski narod postao poznat prije godinu dana, do danas ni jedna moja objava nije prijavljena kao neželjena, što dokazuje da sam zatvoren samo zato što sam Srbin. Što se tiče ustaških znamenja, čitam da se pojedinci privode, ali nema podataka o kaznama i da li je iko od hrvatskih državljana zbog tih prekršaja zatvoren.
Borba: Kako tumačite činjenicu da se Srbi hapse zbog krajiških pjesama i izražavanja svog identiteta, dok se u centru Zagreba nesmetano uzvikuje „Za dom spremni“, veličaju ustaše i šalju otvorene poruke mržnje prema Srbiji?
Advokat Berić: Ta činjenica nije nikakva novost, Srbi se zastrašuju da ne bi dolazili, jer je narod koji zaboravi korijene i istoriju osuđen na nestanak. Hrvatska država deklarativno osuđuje ustaški folklor, ali ne znam da kažnjava kao što kažnjava Srbe, koji samo pjevaju o svom zavičaju i precima.
Borba: Da li vjerujete da postoji organizovana strategija ili prešutni dogovor u regionu da se svaki trag srpskog identiteta gurne pod etiketu ekstremizma, dok se istovremeno ustaška ikonografija i poruke tolerišu kao navodno legitimno domoljublje?
Advokat Berić: Mislim da ne postoji, sve zavisi od mjesta do mjesta, jer ima mjesta gdje policija ne sprečava izvođenje krajiške muzike, čemu sam bio svjedok prije par dana. Što se tiče ustaške ikonografije, svako normalan se i u regionu toga gnuša.
Borba: Na primjeru vašeg slučaja, ali i mnogih drugih koji ostaju ispod radara javnosti, da li možemo govoriti o širem pokušaju kriminalizacije srpskog kulturnog i istorijskog pamćenja – posebno kada dolazi iz Krajine, s Kosova ili iz Republike Srpske, koje mnogima smetaju upravo zato što podsjećaju na višestoljetni kontinuitet srpskog prisustva?
Advokat Berić: Hrvatska to procesuira prekršajno, kao vrijeđanje nacionalnih osjećaja hrvatskog naroda, mada ja znam da te pjesme nikoga ne vrijeđaju, štaviše imam saznanja da te pjesme i Hrvati rado slušaju, jer šalju poruke ljubavi prema zavičaju i precima.
