Zahuktava se sezona „provjetravanja“ u Vladi Crne Gore od „neposlušnih“ Srba.
Otvorena je smjenom ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimira Leposavića, da bi se poslednjih dana intezivirala razrješenjima generalnog sekretara Vlade Boža Milonjića, državnog sekretara u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava Ivana Vukićevića i PR-om Ministarstva prosvjete, kulture, nauke i sporta Ljubicom Gojković Vukićević.
Otpuštanjem Srba iz ministarstava otvara se prostor za dupunu istih NVO aktivistima bliskim Prvoj i Drugoj familiji i naravno inostranim centrima moći.
Nedugo nakon što je sa pozicije državnog sekretara u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava razriješen Ivana Vukićevića, Zdravko Krivokapić je na istu funkciju imenovao NVO aktiviste Bojana Božovića i Boris Marića.
Dakle, jednog otpuštenog Srbina zamijenio je u istom danu dvojicom civilnih aktivista. Toliko o racionalizaciji javne uprave.
Bojan Božović predaje na privatnom fakultetu UDG Mila Đukanovića i saradnik je izvršnog direktora CEMI-ja Zlatka Vujovića, tako da se može smatrati kadrov kojem su podjednako bliske i Prva i Druga familija.
Drugi državni sekretar u istom ministarstvu Boris Marić bio je dugogodišnji saradnik CGO, a trenutno je direktor NVO CEGAS, a bio je nekoliko mjeseci ministar rada i socijanog staranja u Vladi izbornog povjerenja tokom 2016. godine. On je prepoznat kao saradnik Druge familije i koncerna Vijesti.
Drugofamilijaški krugovi koji imaju minoran politički uticaj u Skupštini Crne Gore, očito je toliko ojačao nakon 30. avgusta prošle godine, kada, uprkos malom povjerenju javnosti, može bez ikakvih problema u izvršnoj vlasti može da obezbijedi zaposlenje svojim glasnogovornicima.
Dok su za kadrove koalicije Za budućnost Crne Gore koja broji 26 poslanika, najviše u parlamentarnoj većini, zatvorena sva vrata u izvršnoj vlasti, dotle su ista širom otvorena za civilne aktiviste i analitičare bliske neformalnim centrima moći u Crnoj Gori.
Sa pravom se onda postavlja pitanje koja je svrha izbora, kada se umjesto onih koje je narod izabrao, za ministre i državne sekretare postavljaju lica koja se nisu nadmetala na izborima.
Na kraju se ipak sve svodi na to da sufliranje iz zapadnih ambasada odnosi prevagu nad izborom građana koji mogu samo da konstatuju da ih je premijer, kojeg su doveli na vlast, još jednom izigrao i odigrao ziheraški po nalogu istih onih koji su proteklih 20-ak godina zdušno podržavali DPS-ovu vlast.
