Imam kuću – vraćam stan
Piše mr Mitar Radonjić
Mnogi od nas mlađih naraštaja ne pamte čuvenu komunističku krilaticu ,,Imaš kuću – vrati stan“ koja je u jedno doba bila aktuelna. Naime, radilo se o tome da od firme ili države ( doduše to je bilo isto jer nije tada bilo tajkuna i tajkunčića već je svaka firma bila državna ) nije mogao stan dobiti niko ko je makar i u nekom ,,pi**inovcu“ imao kakvu straćaru a ako bi kakvim čudom i dobio jer nije bilo baš tako detaljne provjere zahvaljujući indoktirinisanosti u osjećaju pripadnosti, svaki pošteni proleter bi vratio stan državi i za to čak i dobio pohvalu. Doduše, neki dobiše i pendrek i čekić pa tucaše kamen na Golom otoku ali svakako niko nije imao mogućnost, niti mu je na um padalo ( upravo zbog mogućnosti pendreka po grbini ili tucanja kamena ) da pokuša da zagrabi više nego mu je dovoljno.
Xa xa xa, koga ja to bre zajebavam? Legenda veli da su čak četiri stana vraćena. Nevažno, svakako manje lopovluka i alavosti.
Elem, dogodi se i taj 10 januar 1989 godine kad se dogodi ,,događanje naroda“ i kad mladi, tu i tamo lijepi ali poletni i željni napretka preuzeše kormilo ( mada možda bolje reći krmilo ) države i povedoše se u blagostanje.
Da, da – povedoše se, a ne nas. Jer nas zapravo i nema, ali ima njih. Njih sa po više nekretnina nego što ljepljivih prstića imaju, njih što nikad nijesu mijenjali ulogu iz vlasti u opoziciju ali jesu svijest i političku pripadnost ( neki bi rekli kao čarape ), ali izgleda mi pamćenje k’o čovječija ribica imamo.
De se sjetimo malo, nije davno bilo – rat za mir ( tzv je**anje za nevinost ), animozitet prema šahu zbog nečije zastave, srpstvo iznad svega pa od njihovog sprstva ne ostade ni ona tri prsta bez eto, onaj jedan – srednji, koji pokazaše svim svojim političkim ocima zarad šake dolara ( i to ne misim na onaj kaubojski film ), ne bješe li davno eto dako se toga sjetimo i da neki naši ,,frendovi“ glasaše i za Srebrenicu, pa za ,,zetske“ Zakone, a neki ih i prećutaše. Nego eto, ponese me misao, a o nečemu drugom zborismo, mada možda me i ne ponese misao, nego politička stihija i zamjena teza, odnosno naša politička zbilja i da ne dužim i okolišam – oni koji guz**u maslom mažu, bleje o ugroženosti države a oni koji maslo ni na slici vidjeti ne mogu a kamoli da ga đe namažu, se na tu foru pecaju i brže bolje ispred Skupštine a pitanje je hoće li se i na guranje vratiti kući.
Sve u svemu, imali smo sinoć jednu epsku priliku da vidimo najveći skup milionera na svijetu i budite sigurni da ih se toliko nikad nije skupilo na istom mjestu kao sinoć, ali ne sa narodom već ispred njega, da mu diriguju kako da zaštite njima pokradene milione i nije da ih nije bilo ( miliona i branitelja zavedenih ) ali je pitanje ima li nas, nas koji moramo izdržati sve pritiske i ne pokleknuti ni pred kojom lažnom optužbom o uspjeti da Crnu Goru zaista odbranimo od lopova?
A do tada (lako)vjerni narode, IMAŠ KUĆU – VRATI STAN ( valjaće nekome za kolekciju ).