Ima li nam evropskoga puta bez podilaženja hrvatskim nezasitostima s jedne strane, i ćutanja na besprizorna poniženja kojima bi nas pojedini državni elementi da ne mrdnu izložili, s druge? Da li je uslov za evrointegralno bitisanje Crne Gore slijepo klimanje glavom na sve što dođe iz Zagreba? Da li moramo izgubiti sebe i, ako pristajemo na to, ko smo mi?

Lista svega što nam se iz susjedne Hrvatske diktira da progutamo zarad budućeg članstva u EU podugačka je. I svaka stavka podrazumijeva unižavanje zemlje, čak i narušavanje državnog integriteta.

Traže nam da se odreknemo broda „Jadran“ – najdragocjenijeg broda crnogorske mornarice, potpuno obezvređujući istorijsko-pravne činjenice kojima je sukcesijom taj brod pripao našoj državi.

Traže nam da ćutke posmatramo kako nam udaraju na teritoriju i uopšte suverenitet države i da im predamo Prevlaku – strateški i geografski izuzetno bitno područje za našu zemlju, bez kojeg bi se potencijalni imperijalistički snovi Hrvatske još lakše ostvarili.

Oni već uveliko svojataju Boku kotorsku, udarajući nam time na istorijsko i kulturno nasleđe, a posredno i na državnost. Predajom poluostrva Prevlaka na izvolte bismo im stavili maltene cio zaliv. Sva prirodna bogatstva, turističke atrakcije i ostalo što Boka nudi pripalo bi im kao od šale. Bez Prevlake skoro da je nemoguće odbraniti Boku kotorsku od potencijalnog vojnog napada. A konstantno hrvatsko prisvajanje ovog područja u najmanju ruku može izazvati opravdan strah da bi se to nekad u budućnosti moglo desiti.

Hrvatska takođe zadire duboko u senzitivne teme i, umjesto da u evropskom maniru, bude okrenuta budućnosti – kurs premješta na prošlost. Iznijela je zahtjeve po pitanju megalomanske odštete u vezi sa devedesetima koji bi, osim duboke polarizacije našeg društva, nanio i katastrofalnu štetu državnom budžetu. Uz sve to, ista ta Hrvatska licemjerno prećutkuje i nipodaštava agonija žrtava splitskog logora Lore. I traži da i mi zaboravimo na brutalna mučenja, masakriranja i ubijanja naših ljudi.

Hrvatske vlasti takođe konstantno impliciraju na Morinj i sramnu ploču koju su novo-povratnici iz doba bivšeg režima postavili kako bi, iza prividne kulture sjećanja, krila šovinizam. I to šovinizam one sorte koja ne preza od manipulacije najosjetljivijim osjećanjima ljudi, traumama i žrtvama.

Da li nam je uslov za pristupanje Evropskoj uniji podviti kičmu nad beskrupuloznim insistiranjima susjedne Hrvatske koja bi za posljedicu imala materijalnu i duhovnu štetu našoj zemlji? Ima li nam evrointegracija bez poljubljenih patosa, snishodljivosti i prvoklasnog ponižavanja?

Tagovi