Nije prošlo ni punih nedjelju dana od proslave Vaskrsa u hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici, a čijoj proslavi je prisustvovao i premijer Milojko Spajić. Međutim, nije mu to smetalo da samo par dana nakon proslave Hristovog vaskrsenja i srpski narod, ali i Srpsku pravoslavnu crkvu zajedno sa njim proglasi genocidnim.
Iako kreće da se pravda amandmanima kako je osujetio zle namjere ukidanja Republike Srpske i da to rade Rusi, ipak narod Crne Gore nije živio pod kamenom kao što taj premijer misli. Ista ta Evropska unija sa svojim institucijama iz godine u godinu i iz Rezolucije u Rezoluciju predstavljaju Srpsku pravoslavnu crkvu kao faktor nestabilnosti na Balkanu, stoga je očito da ta teza ne stoji.
Gotovo sve vrijeme se Spajić, zajedno sa ostalim poslanicima pravdao kako nijedan narod ne može biti genocidan – međutim, sve je jasno u tekstu rezolucije o „genocidu“. Mnogo puta je isti taj termin osporavan od strane eminentnih stručnjaka, kako iz jevrejskoj, tako i islamskog svijeta koji ovu činjenicu osporavaju dok Njemačka i Ruanda, sponzori rezolucije, očito te glasove ne čuju.
I pored činjenice da Srbija i dalje vodi veliku diplomatsku bitku oko neizglasavanja Rezolucije, i da bi podrška zvaničnom Beogradu od strane Crne Gore bila itekako dobrodošla, i imavši u vidu da na sva zvona trube oko bratstva sa Srbijom, ipak će Crna Gora glasati za spornu Rezoluciju, sa ili bez usvojenih amandmana.
Spajić i Milatović su takođe prilikom proslave Hristovog vaskrsenja imali prilike da čuju i poslanicu poglavara Srpske pravoslavne crkve Porfirija koji se u svojoj vaskršnjoj poslanici dotakao i sporne Rezolucije.
„Istinitost stradanja srpskog naroda nisu morale da potvrđuju nametnute amoralne rezolucije“, kazao je patrijarh i sa žaljenjem je podsetio „sve na činjenicu da je svijet u kome živimo zaboravio genocid nad srpskim narodom u dvadesetom vijeku, kao i u vjekovima koji su mu prethodili. Svako drugo brdo na mjestima gde žive Srbi svojevrsna je Golgota.“
Vladika budimljansko-nikšićki Metodije takođe se dotakao teme izglasavanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici.
Vladika je citirao i dio iz poslanice patrijarha srpskog Porfirija da snažno podižu svoj glas i ukazuju na pokušaj nebivalog istorijskog revizionizma u kome se nastoji da srpski narod, žrtva višestrukih genocida i etničkog čišćenja bude proglašen za počinioca genocida.
„Na djelu su iste stare političke manifestacije i političko prizemlje, na djelu je Ruganje Hristu. I opet i opet, u ime zajednice Živih u kojoj smo svi mi sabrani, u ime milionskih srpskih pravednika palih u borbi za slobodu na svom vjekovnom ognjištu, pobijenih i poklanih, žena, starih i onih najmanjih, u ime pokradene srpske istorije, jezika i grobne zemlje, „snažno podižemo svoj glas i ukazujemo na pokušaj nebivalog istorijskog revizionizma u kome se nastoji da srpski narod, žrtva višestrukih genocida i etničkog čišćenja bude proglašen za počinioca genocida“, podvukao je Vladika Metodije.
Ove riječi vladike eparhije budimljansko-nikšićke su morale ostati urezane u glavu crnogorskom premijeru Milojku Spajiću kojeg zapadne države po svaku cijenu tjeraju da Crna Gora izglasa sramnu rezoluciju o Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija.
Očito, Spajić ne haje previše za poruke crkvenih poglavara i važnije su mu nametnute Rezolucije i tzv. „mir“ u Crnoj Gori.
Spajić je svojevremeno priznao da se u Crnu Goru vratio mitropolita Amfilohija i njegove ljubavi prema Crnoj Gori.
,,Poslije upokojenja mitropolita, za trenutak sam izgubio nadu jer sam mislio da sam zbog njega došao, ali u stvari ja sam se vratio zbog njegove ljubavi prema Crnoj Gori, volio je narod takav kakav je, podijeljen na 1000 načina, ali kakvi da su, to su naši ljudi i ja volim Crnu Goru. Kroz te primjere ljudi koji su voljeli narod i zemlju na taj način, ne državu kao sivu instituciju, već ljude te države, našu tradiciju, svega što smo prošli, ja sam došao u Crnu Goru zbog Crne Gore”, kazao je Spajić 2. decembra 2021. u toku komunikacije sa građanima na Tviter Spejsu.
Više nema nikakve dileme da Spajić nastavlja da slijedi anticrkvenu i antisrspku politiku koju su do 30. avgusta 2020. godine spovodili Milo Đukanović i njegov DPS. Na taj način Spajić ozbiljno rizikuje da ugrozi postojanost aktuelne vlasti koja je izručila brojne rezultate u kratkom vremenskom roku.
Iluzorno je očekivati da će politički predstavnici srpskog naroda nastaviti sa podrškom ovoj i ovakvoj Vladi koja donosu rezolucije o itekako spornim genocidima, iako zločine, kako svi navode svakako osuđuju.
Stoga, jasno je da Crna Gora nastavlja svoj spoljnopolitički kurs, ostajući na liniji Ranka Krivokapića, velikosrpskih agresija u Morinju gdje niko nije ubijen, a ignorišući Loru, Jasenovac, Jadovno, i fingirajući srpski genocidan narod uoči potencijalno pripremljene traktorijade naše braće „kometa“.