Ministar spoljnih poslova i predsjednik Bošnjačke stranke Ervin Ibrahimović, na konferenciji za medije u Vili Gorica upriličenoj povodom posjete češkog šefa diplomatije Jana Lipavskog, komentarisao je posjetu predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku i iskazanu podršku tamošnjem političkom lideru Srba kojeg inkvizitorski proganja sud u Sarajevu.

Zalutali šef crnogorske diplomatije je podvukao da je stav Vlade Crne Gore po ovom pitanju jasan. U prevodu je poručio da je isti utemeljio Milo Đukanović i to nakon što je okončao svoju zdušnu podršku oslobađanju Sreberenice i utemeljivanju Republike Srpske.

“ Ono što treba svi da znamo je da se moramo ponašati odgovorno kada je u pitanju davanje izjava i posjeta određenih građana. Stav određenih političara nije i stav Crne Gore. Ne mogu izjave nijednog političara, ma ko on bio, ugroziti odnose sa nama susjednom BiH”, odgovorio je Ibrahimović.

Bivši šef stručnog štaba košarkaških klubova Rožaje i Tutin kojem je „silu na sramotu“ premijer Milojko Spajić (zarad održanja evroatlantske ravnoteže u Vladi) morao obezbijediti ministarsku fotelju opet je našao za shodno da prevaspitava srpske političke predstavnike i da im preporuči  usađivanje čipa u glave uz pomoć kojeg bi mislili i djelali baš kao osvježena verzija njegovog političkog gurua Mila Đukanovića.

Kako su Milu u Vašingtonu 1997. godine Klintonovci ugradili čip posle kojeg su mu iz sjećanja potisnuli njegova pređašnja iskustva, tako bi danas Đukanovićev kapitalac na Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću primijenio isti tretman vašingtonskih doktora koji bi garantovao da lideri ZBCG-a zaborave svoje korijene i nacionalnu pripadnost.

Ibrahimović se uzdaje da bi posle čipovanja Mandić i Knežević sa zakašnjenjem od skoro tri decenije krenuli Milovim stopama, te da bi priznali tzv. Kosovo kao nezavisnu državu, zločin u Srebrenici okarakterisali kao genocid, okrenuli leđa zvaničnom Beogradu i zakleli se na vjernost „svevišnjem“ NATO paktu.

Koliko je Ibrahimović rigidan u namjeri da sprskim političkim liderima i srpskom narodu „presadi osvježeni mozak“ Mila Đukanovića sa kraja 90-ih i političkih klonova koje je počasni predsjednik DPS-a nakalemljivao kao na traci u gotovo svim političkim partijama, možda najbolje pokazuje njegov stav sa sjednice 43. Vlade da u javnoj upravi i javnim preduzećima ne bi imenovao osobe koje ne dijele NATO vrijednosti.

Podsjetimo, tada se Ibrahimović usprotivio namjeri da Milutin Đukanović ostane član Upravnog odbora Elektroprivrede Crne Gore, zamjerajući mu nebaštinjenje NATO vrijednosti.

– Mislim da je više nego dovoljno upozorenje naših partnera. Dati tako nekom mjesto ko ne dijeli NATO vrijednosti, kosi se sa mojim razmišljanjem i shvatanjima, ali Vi ste odlučili da preuzmete odgovornost. Ja ću izdvojiti moje mišljenje – izjavio je Ervin Ibrahimović pred očima cjelokupne crnogorske javnosti koja je u direktnom prenosu mogla čuti kako pripadnik manjinskog naroda tretira više od polovinu stanovništva koje ne gleda pozitivno na članstvo Crne Gore u NATO pakt.

Ibrahimović je ovom rasističkom izjavom jasno poručio, ne Milutinu Đukanoviću lično, već svim Srbima iz Crne Gore koji ne gledaju blagonaklono ka NATO paktu, da oni za njega predstavljaju građane drugog reda kojima bi (da mu može biti) ukinuo pravo da radni odnos zasnivaju u državnoj upravi i javnim preduzećima.

Ali zato su lideru BS-a stavovi jednog drugog Đukanovića toliko bliski da ponekad izgleda kao da sam Milo iz njega progovara, samo sa naglaskom karakterističnim za raško podneblje iz kojeg se Ibrahimović zaputio ka obećanoj mu ministarskoj fotelji.

Srećom, premijer Spajić ga je rasporedio na pravu poziciju – u ministarstvo gdje je mogao zateći samo polaznike diplomatske škole Milana Roćena i Srđana Darmanovića. Sa njima čipovanima u timu, Ibrahimović bi, kao prekaljeni (geo)strateg, mogao ostariti rezultate o kojima bi mogao samo da sanja da je nastavio da se bavi košarkaškim trenerskim pozivom.

Tagovi