Rezime ustašluka u Zagrebu i Sinju prije, za vrijeme i nakon koncerta Marka Perkovića Tompsona su desetine policijskih prijava, a stvarnost je da su hiljade ljudi u centru glavnog grada Hrvatske i Cetinjske krajine uzvikivali „Za dom spremni“, pjevali sramne pjesme o ustaškim koljačima, nosili crne majice sa simbolima NDH.
Vrhunac svega bilo je kad se orila pjesma „Jasenovac i Gradiška Stara“, koja veliča zločince Juru Francetića i Maksa Luburića, „Maksove mesare“ koji su poklali Srbe koje je „Neretva nosila“.
I Ante Pavelić bi danas mogao biti zadovoljan onim što se prethodnih mjeseci dešavalo u Hrvatskoj. Ni u vrijeme same NDH, ustaška propaganda ne bi mogla izvesti na ulice ovoliki broj mladih ljudi da kliču zločincima, kao što je slučaj danas, u 21. vijeku, u zemlji članici Evropske unije, koja je prošla mukotrpan pregovarački proces kako bi dokazala da u njoj postoji demokratija, poštovanje ljudskih prava i da su manjine zaštićene.
Što se desilo pa je danas „moderno“ slaviti ustaške koljače, uzdizati HOS-ovce koji su po uzoru na Pavelićevu vojsku osnovani, i čuti navijače na splitskom „Poljudu“ kako u transu viču „ajmo ustaše“, zazivajući one koji su nekad prodali Dalmaciju i Split Musoliniju?
To je pitanje za razne stručnjake, ali i dalje bez odgovora zašto je Hrvatska puna mladih i starijih ljudi ispunjenih mržnjom. To je, takođe, i pitanje za političare koji na sve to ćute, okreću glavu ili čak daju otvorenu podršku. Za izvikivanje ustaškog pozdrava više se ne dobija ni opomena u Saboru, a sve se pravda sramotno izmišljenim „dvostrukim konotacijama“ koje, navodno, poklič „Za dom spremni“ različito tumače – kroz NDH i kroz HOS iz vremena Domovinskog rata. A svi ti „junaci“ koji slave „Jasenovac i Gradišku staru“ upravo se kriju iza te „dvostruke konotacije“, izmišljene političke manipulacije, kako je rekla bivša premijerka Hrvatske Jadranka Kosor.
Srbe niko ne čuje
U ovom stampedu ustaštva Srbe u Hrvatskoj gotovo niko i ne čuje. Jedino u tekstu „Otimačina u tri čina” koji je objavljen u zagrebačkim „Novostima”, glasilu Srpskog nacionalnog vijeća, novinarka Tamara Opačić piše o vremenu nakon operacije „Oluja“, kada su – kako navodi – uništavanje, krađa i paljenje srpske imovine bili toliko rasprostranjeni da ih ni optužba ni odbrana u procesu protiv Gotovine i drugih nisu sporili.
Prema tužilaštvu Haškog tribunala, u postolujnom talasu u Sektoru jug potpuno ili djelimično je uništeno, spaljeno i opljačkano 17.200 od ukupno 22.313 objekata. Svjedoci su pričali da se pljačka dešavala u tri talasa: prvo vojska, zatim vojska i policija, a potom su se uključili civili – navodi Opačićeva.
Pljačka je bila sveobuhvatna. Počelo se s krađom nakita, zatim bele tehnike, namještaja, garderobe, a završavalo izbijanjem vrata, prozora, utičnica i crijepova. Na kraju su od kuća ostajali samo goli zidovi koje su palili ili rušili eksplozivom. Krali su automobile, poljoprivredne mašine, stoku, sijeno, hranu. Sjecane su i čitave šume i voćnjaci.
Picula s „kalašnjikovom“
Izvjestilac Evropskog parlamenta za Srbiju, Tonino Picula, čestitao je juče građanima Hrvatske „Dan pobjede i domovinske zahvalnosti“, objavivši na mreži „X“ svoju fotografiju u vojnoj uniformi s „kalašnjikovom“, uz komentar da je prošlo 30 godina od „ključne vojno-redarstvene akcije“.
Zahvalimo se svima koji su doprinijeli odbrani suvereniteta i slobode Republike Hrvatske. Svima, a posebno saborcima, čestitam Dan pobjede i Dan hrvatskih branitelja – napisao je Picula.
On je član SDP-a, bivši ministar spoljnih poslova i bivši gradonačelnik Velike Gorice. U Evropskom parlamentu je od 2013, a od oktobra 2024. je izvjestilac EP za Srbiju.
Njegovo imenovanje izazvalo je dosta kontroverzi. Nedavno je optužio predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da bi bio kritikovan u Briselu čak i da nije otišao u Moskvu povodom Dana pobjede.
Mnogi misle da bi otvaranje Klastera 3 bila greška. Pogotovo sad kad je Vučić jasno stao uz Putina, što podržavaju samo autokrate i diktatori – rekao je Picula i podržao studentske proteste u Srbiji.
Duh je očigledno pušten iz boce, i teško ga je, ako ne i nemoguće, vratiti nazad.
Haotično organizovan Tompsonov koncert u Sinju, kad su nastale nepregledne kolone automobila, završio je porukom pjevača da je „Oluja“ „naša najveća pobjeda, ali da se mora nastaviti borba i na drugim frontovima“.
Nemojte, mladi, dozvoliti da vam neko drugi piše istoriju. Naši sokolovi, vi je pišite. Na meni je da nastavim – poručio je Tompson s bine, pozivajući mlade ustaše da pišu „hrvatsku priču“.
Većina hrvatskih medija zaobilazi bilo kakvo spominjanje ustaških simbola, svodeći čitavu stvar na komunalni haos. Pišu da je “organizacija bila katastrofalna, ljudi izmučeni i ogorčeni”.
Ali gorak ukus ostaje – jer je jasno da ustaštvo danas ima pravo glasa. Postalo je prihvatljivo isticati ustaške simbole uprkos zakonima koji to zabranjuju. „Junaka“ u crnim majicama više nema u Bleiburgu, jer je Austrija zabranila sve fašističke simbole i propisala stroge kazne. Preko noći, nestala je komemoracija koju su mnogi nazivali najvećim okupljanjem fašista poslije Drugog svjetskog rata.
A što o svemu kaže Evropa? Ništa. Novinari su u Briselu jedva izvukli opštu i neobavezujuću izjavu Evropske komisije. Nema komentara nijednog evropskog zvaničnika. Čak je i predsjednik Zoran Milanović, koji je ranije oštro kritikovao poklič „Za dom spremni“, sada poručio da je „drugdje još gore“. Sigurno je samo jedno – s ovom količinom ekstremizma, Hrvatska danas ne bi postala članica EU.
Ostaje čuđenje, revolt i pitanje – ako se dosad smatralo da su ustaše i ekstremna desnica manjina, je li moguće da su sada većina?
Plenković: „Oluja“ je istorijski preokret
U Kninu, gdje je juče obilježena 30. godišnjica „Oluje“, govor nije održao predsjednik Milanović, već njegov savjetnik Marijan Mareković. Premijer Andrej Plenković poručio je da „Oluja nije bila samo vojna, nego i istorijska prekretnica, kojom je poražen agresor“:
Mir se ne osvaja jednom, već se čuva svakodnevno. Sigurnost traži budnost i stalna ulaganja. Iskustvo Domovinskog rata, posebno Oluje, naučilo nas je da nema mira bez snage.
Plenković je uputio i poruku Beogradu – da Hrvatska neće odustati dok se ne pronađe i posljednji nestali, te pozvao na saradnju.
Predsjednik Sabora Gordan Jandroković rekao je da nas „rijeke mladih ljudi“ obavezuju da odbacimo svako nametanje kolektivne krivice i srama:
Kako bi danas živjeli da nas je porazio velikosrpski agresor? – upitao je.
Ove godine bilo je manje spominjanja Franje Tuđmana, a iz SDP-a je poručeno da bi trebalo više govoriti o miru, a manje o ratu. Arsen Bauk je dodao: “Uprkos kritikama iz Beograda, treba jasno reći da se ključne stvari nijesu desile 1995, nego 1991.”
(Novosti)
