Prihvatanjem funkcije premijera Zdravko Krivokapić je morao znati da mora napraviti tim i zajedno sa parlamentarnom većinom krenuti u jedan veoma težak zadatak demontiranja autokratskog režima, borbe protiv mafije i organizovanog kriminala, a sve sa ciljem izgradnje jednog bogatog i demokratskog društva.
Očekivanja građana su bila velika, a da li su ispunjena i da li je premijer na pravom putu, nažalost NE. Premijer kako je počeo tako je i nastavio. Prvo je potrčao na TV kod Senada Hadžifejzovića da da intervju u kojem se izjasnio da nije više Srbin, da je Srbija najveća opasnost po Crnu Goru i optužio je predsjednika Srbije Vučića da je kriminalac, koji se tajno sastaje i radi sa Milom Đukanovićem.
Dobivši mandat za sastav nove Vlade mjesecima se igrao i vara kao kockar u pokeru političke predstavnike koji trebaju da ga izglasaju za premijera, usput je prevario i neke manjinske partije, da bi na kraju sastavio Vladu od 8 stubova i 12 apostola. Politički dres i trobojku koji je nosio na izborima zamijenio je crvenom kravatom, a glavnog uzročnika svih podjela u crnogorskom društvu i nosioca organzovanog kriminala nazvao je uvaženim predsjednikom.
Uz kafu kohabitira i priprema sastanke skoro na nedeljnom nivou sa Đukanovićem, dok tromjesečne sastanke sa liderima parlamentarne većine napušta, pre nego ih i počne. Optužuje Andriju Mandića i Milana Kneževića da su se tajno sastajali sa Đukanovićem i ako sva crnogorska javnost zna da je Andrija odbio poziv da uđe u Vladu kada je Đukanovićev DPS bio na vrhuncu moći. Mogli su Andrija i Milan tada uzeti i funkcije i pare i prodati interese srpskog naroda u Crnoj Gori. Nisu to uradili i ako su platili visoku cijenu, a osveta je krenula odmah. Znaju građani Crne Gore šta su pretrpjeli lideri DF posle odbijanja ponude Đukanovića da uđu u Vladu, brutalna hapšenja, maltretiranja njih i njihovih porodica, podmetanja lažnog državnog udara, prvostepene presude od 5 godina zatvora.
Nisu se oni tajno sastajali sa Đukanovićem već ih je Đukanović svih prethodnih godina tajno pratio i prisluškivao. Da su ušli u Vladu na poziv Đukanovića danas bi DF bio ugašen kao LS, NS, Pozitivna ili bi kao SDP, LP i SD zbog epidimioloških mjera bojkotovao izbore u H.Novom, a položaj srpskog naroda i SPC u Crnoj Gori bi bio mnogo lošiji nego za vrijeme Broza. Premijer se odrekao i ministra kojega je sam odabrao, a javnost dobro zna da je blagopočivši mitropolit Amfilohije imao u ministru Leposaviću veliko povjerenje da će pravno obezbjediti i očuvati viševekovno postojanje SPC u Crnoj Gori.
Poslednji je trenutak da se premijer više ne ponaša kao ,,ucvjeljena mlada“, već da, umesto napada na političke predstavnike naroda čijom voljom sjedi u premijerskoj fotelji, skupi hrabrosti i suprostavi se Đukanoviću i mafiji, a ne da na svaki izlazak na ulicu grupice plaćenih komita povlači zakone i uredbe iz procedure. Ako nije sposoban i nema hrabrosti za otpor Đukanovićevoj mafiji neka javno kaže i ustupi mjesto nekome ko će to smjeti i umjeti. Hrišćanski je priznati i biće Ti oprošteno.
Izvor: Alo.rs
