Hajka, zabranjivanje i brisanje – Godišnjica Duškovog ubistva otvorila pitanje: Postoji li (danas) sloboda medija?

Prije više od dvije decenije on je stradao za slobodu, a gdje smo mi sad?

To što je slučaj ubistva glavnog i odgovornog urednika lista „Dan“ Duška Jovanovića do današnjeg dana ostao bez epiloga nesumnjiva je naznaka da mediji u Crnoj Gori nisu u nekom zavidnom položaju. Ipak, ovih dana su na javnoj sceni naše zemlje odigravaju pojedine stvari koje bi trebalo ozbiljno da zamisle svakog iole mislećeg građanina, bez obzira na njegove stavove ili opredeljenja.

Osim što nam prethodni dani šalju opomene da je novinarska djelatnost u Crnoj Gori u najmanju ruku ugrožena, hajka na slobodu medija koja se u poslednje vrijeme sprovodi nosi i izvjesnu simboliku. Nekoliko veoma diskutabilnih događaja jedan za drugim. Svaki nosi svoje breme i svoju gorčinu. I sve to – baš na godišnjicu i u periodu oko godišnjice ubistva Duška Jovanovića.

AMU – nadzornik ili isljednik?

Baš na godišnjicu najveće tragedije koja je zadesila crnogorsko novinarstvo počeo je skoro pa otvoren atak na medije. I to pod pokroviteljstvom Agencije za audiovizuelne medijske usluge koja bi u nekom zdravom sistemu trebalo da bude garancija da će novinari, bez obzira na stavove i uređivačku politiku, biti zaštićeni.

Umjesto da AMU vodi računa o tome da građani ne budu ni na jedan mogući način lišeni političkih, ekonomskih, društvenih, kulturnih i drugih informacija od vitalnog značaja za njihov život i formiranje mišljenja, ova agencija se bavi ni manje ni više nego – cenzurom!

Umjesto da bude nezavisna, nepristrasna i profesionalna u svome radu i da za cilj svakog djelovanja ima pospješivanje slobode javnog izražavanja, AMU zabranjuje. Kao da samo zabranjivanje medijskog sadržaja nije dovoljno kontroverzno, AMU to radi na očigledno nezakonit i neustavan način.

Zbog važnosti koje novinarska djelatnost ima na javni život, zabranjivanju medijskog sadržaja pribjegava se kao poslednjoj mjeri, u vrlo rijetkim slučajevima i to – isključivo na osnovu pravosnažne sudske odluke. Dakle, neslaganje nekog člana savjeta (čiji je mandat na izdisaju) Agencija za audiovizuelne medijske usluge sa nečim ne može biti osnov za tako osjetljiv i rizičan postupak. Ponajmanje to mogu biti neki izakulisni razlozi, ukoliko ih, naravno, ima.

Na pragu EU, a još se dijelimo na podobne i nepodobne?!

Hajka koju AMU sprovodi nad televizijama Adria i Prva zabrinjava i zbog delikatnosti samog političkog trenutka i motiva. Dodatno, „sporna nota“ koju je AMU našla ovim dvijema televizijama jeste film o referendumu iz 2006. godine, koji je bio politički proces na kojem je trebalo da se građani slobodno izjasne. I da imaju pravo da se izjasne kako to oni žele.

Sada, dvije decenije kasnije, pravljenje tzv. nacionalne prijetnje od dokumentarca o jednom političkom događaju, moglo bi stvoriti bojazan kod crnogorskih građana. Bojazan od toga da li će i oni sjutra biti „zabranjivani“ i proganjani ako se slobodno izjasne o nekom društvenom pitanju. I to se dešava kada smo navodno blizu pristupanja Evropskoj uniji!

Nasilno ućutkavanje – Za jedan dan obrisano 2 hiljade fajlova!

Koliko je stvar ozbiljna govori i činjenica da se upravo 27. maja, na dan kada su se navršile 22 godine od Jovanovićevog ubistva, desio neviđeni skandal – dokumentarac o tom još uvijek nerasvijetljenom događaju je obrisan. Neko je prodro u arhivu jedne televizije, i to ni manje ni više nego javnog servisa Glavnog grada i brisao medijski sadržaj.

U ovom skandalu je, svakako, zbog svoje važnosti, ponajviše utisak ostavilo to što je obrisan dokumentarac o ovom ubistvu – jednom od najstravičnijih događaja crnogorske prošlosti. No to nije jedina skandalozna stvar koja se juče dogodila. U jednom danu je sa televizije koja dejstvuje u okviru jedne lokalne samouprave, i to na teritoriji grada u kojem živi trećina stanovništva države, nestalo skoro 2.000 video fajlova i sličnih medijskih materijala.

Kad sve zbrojimo, nije za pohvalu. Uopšte. Umjesto da stradanje nevinog čovjeka za slobodu javnog informisanja bude opomena da demokratije nema bez slobodne medijske scene, neko nastoji da potisne sjećanje na njega. I uz sve to, sprovodi se notorna cenzura i ugrožava nezavisnost i nepristranost novinarske profesije. I to na više nivoa. Bruka bruku stiže!