Grlić Radman da se sjeti mlađanog Mila i njegovog pohoda na Dubrovnik: “ Ne može se mahati s grančicama mira dok se srpski narod po Hrvatskoj kolje, masakrira, siluje”!

Ministar spoljnih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman prethodnih par nedjelja glavna je tema u medijima upravo zbog njegove izjave da se u Lori nije „ništa događalo“ i da je na djelu kampanja koja izjednačava agresora i žrtvu. On je takođe o ovome govorio i u kontekstu dubrovačkog ratišta predlažući da Skupština donese Rezoluciju kojom osuđuje istu.

Ne zalazeći u pokušaje podučavanja crnogorskih vlasti šta treba da rade, kao ni u činjenicu da upravo sa adrese zvaničnog Zagreba ta ista podučavanja i stižu, krajnje bi interesantno bilo pogledati sadržaj pomenute dubrovačke rezolucije ne u kontekstu izbacivanja srpskih stranaka iz vlasti a o čemu je pričao lider DNP-a Milan Knežević, već potencijalno i u kontekstu pozivanja na odgovornost tadašnje državno rukovodstvo.

A gle čuda, upravo tada je tu bio čovjek koji je narednih 30 godina vedrio i oblačio Crnom Gorom i bio njen neprikosnoveni vladar – Milo Đukanović. Tada je mlađanom Đukanoviću, koji danas otvoreno zastupa prohrvatske interese, na štetu srpskih i crnogorskih, možda jezik bio bliži pameti, ali novinske arhive su nemilosrdne, te se stoga mnogi sjećaju Đukanovićevog pohoda na Dubrovnik kada je u predvečerje rata „sa Lovćena klicao“:

“Ne može se mahati s grančicama mira dok se srpski narod po Hrvatskoj kolje, masakrira, siluje, dok im se pale kuće i uništavaju imanja samo zato sto su Srbi. Rat se ne dobija dezerterstvom, već mobilizacijom”.

Sve je začinio i omiljenim komentarom svih „zlopamtila“:

„Šah sam omrznuo od njih i njihovog podaništva šahovnici i mladoj demokratiji tipa kalašnjikov“.

Kada je riječ o ishodu rata protiv njemu omrznutih šahovničara, mlađani Đukanović nije imao dilemu:

„Nametnuti rat ćemo dobiti, baš kao što smo sve takve protivnike pobjeđivali tokom cijele naše istorije. Ovog puta ćemo završiti zajednički život s njima i raskinuti sve kontakte, nadam se za sva vremena.

Nadam se da će se u toj diobi formirati nove državne zajednice u kojima ćemo živjeti, granice sa Hrvatskom povući pravednije i logičnije, nego što su to uradili priučeni boljševički kartografi, čiji je izgleda jedini cilj bio da nad Crnom Gorom, u dijelu Boke bude hrvatsko starateljstvo.”.

Đukanovićev „avanturistički“ duh naročito je došao do izražaja njegovim nastojanjem da „skokne“ do – Dubrovnika.

„Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko.“, isticao je.

Svakako, bilo bi zanimljivo da Grlić Radman između ostalog i prokomentariše izjave mladog Đukanovića koji je očito bio u zanosu nekadašnjeg srpskog nacionaliste a sa kog puta je odavno skrenuo.