Grbić: Ne zadovoljavam se jednim uspjehom, nisam stao ni nakon olimpijskog zlata

Srpski strateg poslije osvojene Lige šampiona sa Zaksom istakao glad za novim pobjedama,

Uspjesima u reprezentativnom dresu tokom bogate igračke karijere Nikola Grbić je demonstrirao šampionski gen, pokazao je da je satkan za trofeje i najsjajnije pijedestale, a pobjednički pelcer iz perioda kada je kao tehničar dominirao parketom srpski strateg uspio je da usadi u redove poljske Zakse.

Predvodeći tim koji je iz drugog plana zasijenio odbojkaške gigante, Grbić je uspio da postane prvi srpski trener koji je osvojio Ligu šampiona čime je, sa svojim izabranicima, u odbojkaškom svijetu preko noći postao glavna tema. Fenomenalni rezultat, vratio je bivšeg selektora Srbije na pravi put, a neposredno nakon istorijskog uspjeha Nikola Grbić je za Mozzart Sport sumirao utiske.

„Još se nisu slegli utisci u potpunosti. Zaista sam veoma ponosan na ove momke, ekipu i sve što smo uspjeli da napravimo sa budžetom koji je četvrti u Poljskoj, a da ne govorim u poređenju sa ekipama koje smo uspjeli da pobjedimo na putu do titule evropskog šampiona. Uspjeli smo da napravimo koheziju u timu, da kreiramo pravu atmosferu na osnovu međusobne podrške i povjerenja. Vjerovali smo u isti cilj, ne samo igrači i ja, već i stručni štab, medicinsko osoblje. Svi smo se potpuno dali, vjerovali i uspjeli da zaokružimo sezonu na najbolji mogući način“, počeo je priču Grbić.

Iako je takmičenje na evropskoj sceni Zaksa počela kao autsajder, sa svakim novim korakom potvrđivala je visoke ambicije i kvalitet neophodan za zapažen rezultat, a strateg kao prelomni momenat okarakterisao je februarski trijumf nad Lubeeom u Ćivitanovi.

„Prvi put sam zaista povjerovao u to da možemo da napravimo nešto veliko kada smo pobijedili Ćivitanovu u gostima. Nakon trijumfa 3:1 shvatio sam da možemo da se nosimo sa najjačim ekipama. Nisam mogao da znam da li će to biti dovoljno da osvojimo trofej, ali mi je bilo dovoljno da shvatim da smo u rangu sa najboljima i da smo sebi pokazali da možemo da se nosimo sa timovima kakav je Lube koji je bio objektivno najveći favorit za osvajanje takmičenja“.

Niz dobrih rezultata zaokružila je pobjeda nad Trentom u finalu (3:1) kojom je Zaksa postala drugi poljski klub u istoriji koji se popeo na kontinentalni tron. Borba za istorijski uspjeh sa sobom je donijela pritisak koji je Grbić zahvaljujući bogatom iskustvu umio da amortizuje.

„Već sam prolazio kroz ovakve situacije tokom igračke karijere i trudio sam se da momcima prenesem sa čime će se sve suočiti i šta će im prolaziti kroz glavu. Pokušao sam da im objasnim da ne treba da razmišljaju previše o nebitnim stvarima, već da se fokusiraju na ono što će im zaista biti od koristi. Savjetovao sam ih da zanemare bespotrebne misli koje je sasvim normalno da se pojave u ovakvim važnim momentima. Vidio sam blagu nervozu kod nekolicine što je apsolutno normalno i razumljivo, ali se sve poklopilo i u krajnjem meču cijeli tim je bio apsolutno miran i onakav kakav sam se nadao da će biti. Vidio sam kad smo krenuli da je sve kako treba, bilo je 6:3 za rivala i kada smo ih stigli sredinom seta shvatio sam da stvari idu u pravom smjeru. Zaista sam ponosan na igrače što su u tako teškom momentu i zahtjevnoj utakmici bili u stanju da odigraju najbolju odbojku i to protiv veoma kvalitetnog protivnika koji je sasvim zasluženo izborio mjesto u finalu“.

Finale je sa sobom donijelo srpski duel u kojem je trener poljskog tima izašao kao pobjednik u odnosu na reprezentativce i igrače Trenta Marka Podraščanina i Srećka Lisinca, sa kojima je nekadašnji selektor razmijenio utiske prije i poslije duela.

„Sreo sam ih u hotelu, razmenili smo iskustva iz prethodnih utakmica. Momci su vrhunske osobe i igrači, prvi su došli da čestitaju poslije susreta i po ko zna koji put su potvrdili koliko su veliki ljudi“.

Pobjeda u borbi za kontinentalni tron upotpunila je godinu u kojoj su prethodno osvojeni Kup i Superkup Poljske, a za epitet savršene nedostajao je samo trofej u prvenstvu.

„Nedostaje nam samo titula šampiona Poljske, nismo imali sreće, povrijedio nam se libero na početku plej-ofa i igrali smo tri naredne utakmice bez njega što je uticalo da ne budemo baš najbolji u finalu i da ono što smo pružili ne bude dovoljno da osvojimo trofej. Više sam nego ubijeđen da bismo u kompletnom sastavu osvojili i taj trofej i onda bi to bio potpuni uspjeh“.

Trijumf u Veroni prouzrokovao je lavinu čestitki koje su dodatno motivisale Grbića pred nove trenerske izazove.

„Telefon nije prestajao da zvoni. Nisam uspijevao da svima uzvratim poruke i zahvalim se na čestitkama. Pregršt ljudi mi je čestitalo i istaklo da im je drago zbog mog uspjeha da mi je sve to dodatno popravilo raspoloženje. Prijalo mi je, pogotovo nakon poslednjeg perioda trenerskog posla gde mi baš i nisu cvjetale ruže. Zaista je ovaj uspjeh bacio u sijenku sve što mi se dešavalo. Smatram da smo ga svi zaslužili i zaista su me obradovale čestitke sa svih krajeva svijeta, iz Italije, Rusije, Japana, Srbije, regiona“.

Uprkos činjenici da još spada u trenere od kojih se tek očekuje da dostignu zenit, strateg rodom iz Kleka je sa 47 godina uspio da postane glavna odbojkaška tema, a veliki uspjeh nije uticao da se uspava na lovorikama. Naprotiv.

„Ambicije su mi da nastavim sa uspjesima. Kao i kada sam bio igrač ne zadovoljavam se jednim dostignućem. Kada smo postali olimpijski šampioni nisam smatrao da sam time završio posao. Za mene je osvojeni trofej velika odgovornost i naravno da će svaki tim u kojem budem trener očekivati da potvrdim prethodne uspjehe i da će željeti trofeje. Svi će očekivati rezultate i shvatam odgovornost. Moj poriv je uvijek bio da se borim i da nižem uspjehe“, kazao je Grbić.