Gotovo četvrt vijeka od likvidacije nekadašnjeg zamjenika ministra policije Radovana Stojičića, a njegov ubica nije pronađen

1

Navršile su se ravno 24 godine otkako je, u noći između 10. i 11. aprila 1997. u beogradskom restoranu „Mama mia“ u Resavskoj ulici, ubijen general-pukovnik Radovan Stojičić Badža, tadašnji zamjenik ministra srpske policije.

NJegov ubica do dana današnjeg nije pronađen, kao ni pravi motiv Stojičićeve likvidacije.

Dok je sjedio u restoranu za stolom sa sinom i prijateljem, prišao im je napadač, s čarapom na glavi i licu. Gostima je kratko zapretio „da legnu na pod“, a onda iz automatske puške ispalio sedam hitaca ka Stojičiću. Pogodilo ga je šest u vrat i glavu.

Napadač je istrčao iz restorana, ispalivši još jedan rafal u izlog i od tada mu se izgubio svaki trag.

Zatečeni događajem, nadležni istražni organi tada su, najprije, u istrazi i osudi ubistva svog najboljeg policajca, upotrebili termin „terorizam“ sumnjajući na to da je Stojičić likvidiran u cilju „destabilizacije zemlje“, a da su i naručilac i izvršilac zločina strane obaveštajne službe.

Međutim, kako su godine odmicale, istraga je išla u više pravaca. Jedna od verzija je da je Badžinu likvidaciju naručio „jedan biznismen“, jer mu je, navodno, ovaj dugovao mnogo novca.

Po drugoj, Stojičić je ubijen iz osvete za smrt Vojislava Raičevića, poznatijeg kao Voja Amerikanac, vođe klana „Amerika“, koji i danas ima jednu od vodećih uloga u trgovini drogom iz Južne Amerike.

TORBA S PARAMA?

Istraga Stojičićevog ubistva svih ovih godina nije dala rezultate, niti je izvršilac zločina identifikovan. Ostala je, takođe, i tajna o nikad nepotvrđenoj informaciji da se kraj stola, za kojim je Badža usmrćen, nalazila torba, navodno puna novca. Da li je novac bio razlog likvidacije generala policije ili je neki drugi motiv u pitanju, ostaje nepoznanica do današnjeg dana.

1 Comment
  1. NIKO99 komentariše

    Interesantno je kako visoki zvaničnici države imaju neku mističnu potrebu da vise po kafanama i restoranima. Nijedna se državna tajna nije uspjela sačuvati jer se zvaničnicima odvezivao jezik na takvim mjestima. U nakoj mojoj državi svaki službanik države koji bi bio primjećen da često boravi u kafani prvo bi dobio smanjanje čina na najmanji mogući a zatim bi bio penzionisan prijevremeno kako bi mu zauvjek penzija ostala mala a kako se nebi mogao ponovo zaposliti u državnoj službi a bio bi provjeravan i u privatnoj službi. Oni koji bi počinili neku izdaju i sarađivali sa kriminalcima dobili bi automatsku doživotnu kaznu bez ikakve mogućnosti da ikada izađu na slobodu. Nadajmo se takvoj budućoj državi.

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.