Gojko Raičević: Zaokružimo borce protiv režimskih fukara, ološi i monstruma; vidimo se u slobodnoj Crnoj Gori

Zajedno sa rastom IN4S-a do nivoa jednog od najuticajnijih medijskih glasila u regionu, rasli su i sistematski napadi na glavnog urednika – Gojka Raičevića. Besmislenim hapšenjima i prebijanjima, režimski centri moći dodali su i fabrikovanje lažnih prijava i optužbi za neplaćanje poreza. Falsifikati Veselina Veljovića i „medijskih sponzora“ razbijani su – momentalno, a nesvakidašnji pritisak na redakciju IN4S u Podgorici „rodio“ je novu – u Beogradu.

U ovom obraćanju čitaocima IN4S-a Raičević govori o svemu tome, ali i o aktuelnoj društveno-političkoj zbilji u Crnoj Gori, razlozima odlaska u Beograd, (ne)reagovanju novinara i intelektualaca na šikaniranje kolega od strane „institucija“ sistema i predstojećim izborima…

Njegovo reagovanje prenosimo integralno.

„Godinama unazad, satanistički organizovana kriminalna grupa guši slobode i prava građana Crne Gore. Naročito građana pravoslavne vjeroispovijesti, a posebno građana srpske nacionalnosti.

Svaki oblik otpora je, znamo, suočen sa najbrutalnijim oblicima odmazde: gubitkom radnog mjesta, psiho-fizičkim šikaniranjem, ugrožavanjem porodice, policijskim, parapolicijskim (mafijaškim), te sudsko-policijskim progonom… I opet, taj monstruozni sistem nije slomio slobodni, hrabri narod.

Razlozi režimskih napada jasni – „bole“ ih istina i IN4S

U prethodnih 20-ak godina sam bio meta fizičkih napada policije u civilu i uniformama (Žabljak, protesti Podgorica), prijetnji predstavnika vlasti i policije na svim nivoima, udbaške šaptačke horde, kao i njihovih kerbera koje godinama huškaju na mene i moju porodicu, medijske hajke, pa do pos1ednje policisko-tužilačko-sudske torture u montiranim, besmislenim postupcima… Zbog čega? Zato što sam pružio otpor. I kao pojedinac, a posebno za njih bolno – kao novinar, urednik jednog od najuticajnijih medijskih glasila u regionu.

Demaskiranjem istorijskih falsifikata, objavljivanjem snimaka osnivanja tzv. CPC, objavljivanjem afere „Koverta“, serije snimaka razgovora visokih policijskih i državnih funkcionera (Milan Roćen, Predrag Bošković, Zoran Lazović, Duško Golubović itd) u kojima je u potpunosti demaskirana priroda režima, pomnim praćenjem svenarodnog otpora u vidu litija, identifikacijom kriminalaca-batinaša u policijskim uniformama, IN4S je postao „kost u grlu“ aktuelne crnogorske vlasti, a što je bilo izvrstan „podstrek“ gospodinu Veljoviću da, plasiranjem lažnih optužbi, pokuša diskreditovati urednika IN4S-a, ali i IN4S kao medij.

Poslednji u nizu ovih pokušaja diskreditacije je hajka koju su osmislili Veselin Veljović i još jedno lice čiji identitet ovog puta neću otkriti, ali obećavam da ću se, pored pomenutog Veljovića njime posebno baviti u narednom periodu.

Nakon što su pokrenuli ”finansijsku istragu” NVO IN4S, koja traje preko 6 mjeseci, uporno su tražili neku činjenicu, neki dokaz finansijske malverizacije, jer po starom udbaškom metodu računaju da građani najprije i najsnažnije reaguju na slične konstrukcije i priču o novcu. Zapravo, da je to najlakši i najbrži put nečije diskreditacije. I kako je tekla istraga, moji izvori iz Uprave policije su me obavještavali da nervoza kod kreatora kampanje raste, da je Veljović bijesan, jer njegovi ”idioti” (kako ih on imenuje) ne mogu da nađu ništa.

Potom su angažovali inspekciju Poreske uprave koja je takođe nakon profesionalnog i tačnog uvida u stanje napravila preliminarnu analizu na osnovu koje su Veljivići i uveoci shvatili da će ostati ”kratkih rukava”. A time i ”kratkih nogu”.

Poreska uprava: IN4S platio više za poreze nego što je trebalo

I onda su, nečekajući izvještaj Poreske uprave, pribjegli tradicionalnom, udbaškom metodu, koristeći ”snagu” ANB medija. Napisali su prijavu ”iz glave”, onako kako to samo Veljović i uveoci znaju, bez ijednog činjeničnog osnova, pompezno, sa puno cifara, velikih novčanih iznosa. Da bi sve dobilo prizvuk neke ozbiljnosti, sve to su ”tvitnuli” kao Vlada Crne Gore. To im je bilo neophodno da bi dobili novinske i tv naslove.

Sad, osvrnimo se na stvarne cifre. Prema izvještaju Poreske uprave, NVO IN4S je, ne samo platio PDV, sve prireze i poreze za svaki isplaćeni honorar, već je NVO IN4S u pretplati za porez na dodatnu vrijednost u visini 636.85 evra.

Dakle umjesto krivičnog dijela utaje poreza i doprinosa i štete budžetu u iznosu od 59 503 evra NVO IN4S je platio cjelokupan iznos porez na dobit i preplatio preko 600 evra… Dakle, ni traga, ni trunčice istine u onom jeftinom i glupom policijskom pakovanju krivične prijave.

Dok su oni tu gdje jesu – tortura neće stati; oglasite se, konačno

Dragi građani, ovo neće stati. Ova monstruozna tortura i hajka, uvaljana u tone laži, neće prestati dok su oni tu gdje jesu. Juče, danas i sjutra meta je Gojko Raičević. Navikao sam, ne uzbuđujem se, ne pada mi više teško. Ali, sjutra ćete meta biti vi, sa istim pitanjem koje sam sebi postavljao na početku: Je li ovo moguće i zašto? Kakvi su ovo ljudi, gdje je ovo odrastalo, gdje se ovo vaspitavalo, ko je odnjegovao ovu fukaru, ološ i monstrume?

Pozivam sva novinarska udruženja, sve slobodne pojedince da podignu svoj glas – ne protokolarno – jednim saopštenjem i fejsbuk reakcijom, već kontinuiranim pritiskom da se od ovakve kampanje najprije zaštite novinari – nosioci slobodne riječi, jer samo tako imamo šansu da se probije istina i da ostvarimo još uvijek nedosanjani ideal slobodnog, demokratskog društva.

Ja ću svoja prava štititi na sve dostupne načine. I sudski, bez ikakve nade da je to ostvarivo u besudnoj zemlji. Odgovoriću na hajku protiv mene, moje porodice i prijatelja. Imam naravno sačuvane isječke iz štampe, priloge elektronskih medija koje su na sraman pristali da budu dio ove zločinačke, kriminalne grupacije.

Znam i ko su takozvane ”kolege” koje su se stavile pod komandu majora UDBE i glavnog TV islednika. Jednog dana, njih i njihove porodice će siguran sam biti sramota zbog bijede i poniženja kojom su ”ovjenčali” svoja imena i prezimena.

Zaokružimo borce protiv tiranije; vidimo se u slobodnoj Crnoj Gori

Još nešto za kraj

To što se trenutno nalazim van Crne Gore je djelimično iz zdrastvenih razloga, a dijelom zbog više ozbiljnih upozorenja koje sam dobio da je moja bezbjednost ugrožena.

Nisam ostao hladnokrvan, priznajem. Poslednje što sam mogao da priuštim jeste da se tek tako prepustim ćudima kriminalaca iz policije, tužilaštva i sudstva. S tim u vezi, podsjetiću na slučaj iz afere ”državni udar”. Činjenica da je policija spremna da PODMETNE naoružanje u kući visokog policijskog službenika u namjeri da „uhvati na djelu teroristu sa naoružanjem”, a onda da napravi Elaborat o PRONAĐENOM oružju definitivno govori na kakva monstruozna podmetanja su spremni.

Činjenica da je pukovnik srpske vojske Radovan Aleksić uhapšen i zatvoren 2016. zbog navodnog ranjavanja visokog crnogorskog policijskog službenika a da je u to vrijeme bio u Beogradu 500 km od mjesta zločina dovoljno straha unosi kod svakog racionalnog čovjeka ukoliko je na meti crnogorskih kriminalaca.

Ili sudbina novosadske penzionerke i ugledne Srpkinje Branke Milić koja je uhapšena, zatočena ležala u spuškom kazamatu gotovo godinu dana, a danas u ambasadi Srbije za loše izrežirani državni udar.

Sudbina poslanika i lidera političkih partija Andrije Mandića i Milana Kneževića, brojnih opozicionih funkcionera je priča za Holivud.

Spustiti se na uže kriminalcima koji su spremni da zatvore pravoslavnog vladiku, pa to se nije dešavalo od turskog vakta i onog perioda kada su vladali ideološki roditelji današnje garniture na vlasti.

Činjenica da sam hapšen zbog objavljenog teksta „Eksplozija u vili Gorica?“, sa znakom pitanja u naslovu, iako je informacija, ispostavilo se kasnije, bila apsolutno tačna, ukazuje da sam ispravno odlučio napuštajući Podgoricu.

Tvrda je IN4S, voćka čudnovata

Redakcija IN4S u Podgorici zbog torture policije je morala privremeno da prekine aktivnosti, ali sa druge strane otvorena je nova, u Beogradu.

Poštovani naši čitaoci i gledaoci, naša volja je jača od njihove moći, a najlakši način da ozračimo Crnu Goru slobodom za SVE, obezbijedimo sigurnost nama i našim porodicama je da 30. avgusta zaokružimo one koji se bore protiv režimske tiranije. Vidimo se u slobodnoj Crnoj Gori, Crnoj Gori koja je dovoljno prostrana za sve. Sa srećom.