Danas se navršava trideset godina od terorističkog napada dubrovačke paravojske na jedinice JNA na teritoriji opštine Trebinje (Ivanica, Grab) i u blizini granice Dubrovnika sa Bosnom i Hercegovinom (Čepikuće i Osojnik) u kojima je, u sklopu oružane pobune u Hrvatskoj, vršeći krivično djelo ubistva na podmukao način, ubijeno 26, a ranjeno preko 50 pripadnike JNA u čijem sastavu su bili i vojnici na odsluženju vojnog roka iz raznih krajeva SFRJ.
Masakr pripadnika JNA, od kojih je polovina bila iz Crne Gore, uslijedio je po naredbi hrvatske vlade od 13. 9. 1991. godine da se napadnu kasarne i jedinice JNA u Hrvatskoj, na šta je vojni vrh JNA, u noći 20/21. 9. 1991. godine, odgovorio pokretom jedinica JNA iz Crne Gore prema Istočnoj Hercegovini.
„Podsjećamo da su tog krvavog 1. oktobra 1991. godine, u ničim izazvanom granatiranju položaja Trebinjske brigade sa područja Dubrovnika, u Ivanici ubijena devetorica pripadnika JNA, među kojima i Vukola Jaćimović iz Bijelog Polja, a na Grabu, u zasjedi dubrovačkih snajperista, ubijeni nikšićki rezervisti Minja Delibašić, Petar Nikčević i Milutin Nikolić. Istog dana, u sačekuši dubrovačkih ZNG u jednom useku u Čepikućama, ubijeni su rezervisti Ranko Bojić, Vojislav Bulatović i Tomislav Bulatović iz Kolašina, Željko Pandurica i Milovan Smolovića iz Mojkovca i Radisav Srdanović i Rasim Muradbašić iz Podgorice, a na Osojniku, u zasjedi dubrovačke paravojske, ubijena su petorica pripadnika Trebinjske brigade, među kojima Milija Lučić iz Nikšića i Zoran Kovačević porijeklom iz Grahova“, kazao je direktor Udruženja boraca ratova od 1990. Radan Nikolić.
Poginulima je u Skupštini Crne Gore posvetila komemorativna sjednica uz oštru osudu hrvatsog separatizma, ustaštva i napada na JNA, da bi samo desetak dana kasnije, u vezi sa ragraničenjem na Prevlaci, predsjednik te iste Skupštine dr Risto Vukčević poslao pismo hrvatskom kolegi dr Žarku Domljanu u kome se navodi da Crna Gora „uvažava riješenost Republike Hrvatske da postane suverena i nezavisna država“, a hrvatske paravojne formacije se nazivaju „Armijom prijateljske Hrvatske“, podsjeća Nikolić.
„Na odgovor Domljana da je „nastupila agresija na Hrvatsku sa teritorije Crne Gore“ ali da „Sabor nije imenovao Crnu Goru kao agresora već Republiku Srbiju i tzv. JNA“, Vukčević se zahvalio i Domljanovo pismo nazvao „glasom razuma“.
Tako je, „glasom razuma“ začeta izdaja JNA i Srbije u Crnoj Gori i falsifikovanje istine o ratnim dešavanjima u Hrvatskoj na štetu Crne Gore i njenih rezervista, što su hrvatski najamnici u Crnoj Gori iskoristili da 1. oktobar 1991. godine proglase danom agresije JNA i Crne Gore na Dubrovnik. Pod dirigentskom palicom iz Zagreba, u svemu tome je saučestvovao crnogorski državni vrh na čelu sa Milom Đukanovićem i Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore“, kaže on.
Ovog 1. oktobra, poslije posjete Đukanovića Hrvatskoj, konačno je potpuno jasno ko zapravo stoji iza satanizacije pripadnika JNA iz Crne Gore i tekuće destabilizacije Crne Gore i regiona kako bi Hrvatska zadržala kontrolu nad Crnom Gorom, te da je Đukanović hrvatski djelatnik – saradnik Siguronosno obavještajne agencije Hrvatske, tvrdi Nikolić.
„Ovih dana svjedočimo da, od Đukanovića, odgovorniji odnos prema crnogorskim pripadnicima JNA poginulim 1. oktobra, imaju čak i dubrovački branitelji koji su ih ubijali. Naime, na telefon Udruženja imali smo poziv jednog od ratnih snajperista iz Dubrovnika koji se predstavio i interesovao kako se zvao Crnogorac, pripadnik JNA, „krupni brko iz Nikšića“, koji je poginuo na Grabu, te da žali zbog njegove pogibije i htio bi doći da na njegov grob položi cvijeće. Pozdravili smo taj gest i kazali mu da će, ukoliko se odluči da dođe, imati našu podršku. Jer, kad u čovjeku ljudsko pobijedi zločinačko, lakše se prašta. Neka je slava pripadnicima JNA poginulim 1. oktobra 1991. godine. Dok je Udruženja nećemo ih zaboraviti i radićemo sve kako bi konačni ishod bio istina o njihovoj pogibiji i pravda„, zaključio je Nikolić.
