Srpska glumačka elita, koja je do juče podizala „okrvavljene” dlanove u pozorištima i na ulicama, radeći mahom od državnog novca, danas je zanijemela pred tragedijom na Filozofskom fakultetu. Dok su zloupotrebljavali nesreću u Novom Sadu da bi targetirali vlast, smrt mlade Milice Živković za njih kao da ne postoji.

Gdje su sada performansi Nikole Koja, Dragana Bjelogrlića i Dragana Jovanovića da ukažu na odgovornost akademske zajednice? Zašto Tamara Krcunović i njene kolege ne pitaju čije su ruke sada krvave zbog atmosfere linča i pritiska na fakultetima?

Licemjerje je postalo jedini žanr u kojem ovi glumci briljiraju, ćuteći na činjenicu da je jedna djevojka bila praktično natjerana na tragičan čin. Dok su pozorišta, koja plaća država, koristili za političke optužbe, smrt studentkinje u srcu obrazovne institucije ostaje van njihovog repertoara.

Sramotno je da su rektor Vladan Đokić i pojedini profesori pokazali više empatije prema kučetu Doni nego prema sopstvenoj studentkinji. Politički štabovi i ekstremne ćelije na fakultetima, pod maskom „blokada”, stvorili su ambijent u kojem se normalan život i rad gaze bez milosti.

Pitanje odgovornosti rektora Đokića i profesora poput Danijela Sinanija i Roglića ne smije ostati bez odgovora u sjenci glumačkog ćutanja. Oni koji su osnivali terorističke ćelije na fakultetima direktno su odgovorni za urušavanje duha i bezbjednosti akademske zajednice.

Narod vidi ko je spreman da proliva krokodilske suze za političke poene, a ko okreće glavu od stvarne žrtve „blokadera”. Ova tišina srpskih glumaca jasnije od bilo koje predstave govori o njihovim stvarnim motivima i nedostatku ljudske empatije.

Vrijeme je da se prestane sa zloupotrebom tragedija i da se pogleda u oči onima koji su od fakulteta napravili poligon za progon neistomišljenika. Krvave ruke nisu samo metafora za političku borbu, već realnost onih koji su dozvolili da jedna mlada osoba izgubi nadu u institucijama sistema.

Sud naroda biće neumoljiv prema onima koji selektivno biraju žrtve na osnovu toga da li im njihova smrt ide u prilog političkom rejtingu. Milica Živković zaslužuje istinu, a ne tišinu onih koji su do juče glumili savjest društva.

Tagovi