„Gdje si vladiko, čekamo te pedeset godina“; Odbornici podgoričke Skupštine odlučuju – spomen ploča mitropolitu Amfilohiju i Halitu Đečeviću kao simbol bratske sloge!

Pred odbornicima Skupštine Glavnog grada Podgorice na sjednici 24. novembra naći će se odluka o podizanju novog spomen-obilježja koje će biti posvećeno bratskoj slozi, suživotu i međuvjerskom skladu pravoslavne i islamske zajednice. Na ploči će se nalaziti fotografija susreta mitropolita Amfilohija i Halita Đečevića, objavljeno je na sajtu Skupštine Glavnog grada, prenosi CDM.

Spomen-ploča će biti postavljena u Ulici Oktobarske revolucije, a saglasnost za njeno postavljanje dao je vlasnik parcele – kompanija Zetagradnja d.o.o.

Ovo spomen-obilježje, koje podiže Glavni grad Podgorica i finansira iz sopstvenog budžeta, biće izrađeno od granita dimenzija 70 x 50 centimetara.

“Na ploči će se nalaziti fotografija susreta mitropolita Amfilohija i Halita Đečevića na Markovdan 1992. godine, kao i natpis ispisan ćiriličnim i latiničnim pismom: „SLOGA JE DUHOVNO BOGATSTVO PODGORICE SUSRET MITROPOLITA AMFILOHIJA I HALIDA ĐEČEVIĆA NA MARKOVDAN, 1992. GODINE“”, navodi se u odluci.

Rok za podizanje spomen-ploče je decembar ove godine, a o njenom održavanju staraće se Glavni grad.

Iz Glavnog grada poručuju da se ovim činom njeguje kulturno-istorijska tradicija Podgorice i afirmiše vrijednost međuvjerske saradnje, što je u potpunosti usklađeno sa Zakonom o spomen-obilježjima. Programom podizanja spomen-obilježja ovaj projekat je već predviđen kao doprinos zajedništvu pravoslavne i islamske zajednice, posebno kroz simboliku istorijskog susreta Amfilohija i Đečevića.

Ministarstvo kulture i medija je, po zahtjevu gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića, dalo saglasnost na Predlog odluke, nakon što je utvrdilo da je sve u skladu sa zakonskim procedurama.

Kako je navedeno, predlog je razmatran u skladu sa članovima 17–23 Zakona o spomen-obilježjima, a prethodno je potvrđeno i da se projekat nalazi u Programu podizanja spomen-obilježja koji je Skupština usvojila u martu 2025. godine.

“Komisija za spomen-obilježja razmatrala je dokumentaciju 26. avgusta 2025. godine i dala pozitivno mišljenje, nakon čega je Ministarstvo zvanično odobrilo projekat. Skupština Glavnog grada je, u skladu sa zakonom, dužna da Ministarstvu dostavi usvojenu odluku u roku od osam dana od dana njenog donošenja”, zaključuje se u odluci.

Značaj Markovdanske litije

Markovdanska litija je simbol i temelj bratske sloge, međuvjerskog sklada i suživota u Podgorici.

Mnogi ne znaju za ovu priču, a protojerej Nikola Pejović i istoričar Jovan Markuš su ranije objavili tekst i podsjetili na nju:

„Tradicija podgoričke litije za Markovdan leži u Staroj varoši, u podgoričkom naselju Drpe, gdje se nalazio srednjevjekovni manastir Sv. Apostola i jevanđeliste Marka koji je osnovao Sveti Sava i prema nekim podacima najvjerovatnije u njega smjestio sjedište novoosnovane Zetske episkopije.

Dolaskom Turaka manastir biva porušen i na njegovom mjestu izgrađena kuća porodice Đečević koja je jedno vrijeme i čuvala manastirske relikvije.

Manastir nije zauzimao mali prostor i osim pomenute crkve Sv. Marka najvjerovatnije je imao i još jednu crkvu i konake. Dolaskom Turaka Varoš se širi i na mjestu nekadašnjih crkava podižu se porodične kuće, konjušnice, bašte, tako da je istraživanje pomenutih svetinja prilično otežano iako je sigurno da su one postojale na osnovu svjedočenja životopisaca, putopisaca, stanovnika i naučnih istraživača kao što su M. Šobajić, P. Rovinski, A. Jovićević, Braća Zlatičanin i dr.

Jedino vidljivo svjedočanstvo o postojanju manastira jeste južna kapija koja je srušena pedesetih godina prošlog vijeka. Sam manastir je imao više kapija koje su bivale porušene i ugrađene u kuće i druge objekte.

Osim južne kapije, sjećanje na nekadašnji nemanjićki manastir održavale su Litije, 8. maja na dan Sv. Marka, zaštitnika grada Podgorice gdje bi Litija od crkve Sv. Velikomučenika Georgija, pod Goricom polazile ka Drpama, tačnije ka kući Đečevića.

Nekada su Litije išle i do manastira Dajbabe, ali je praznovanje bilo prekinuto poslije Drugog svjetskog rata, da bi Litija opet krenula ulicama drevne Ribnice 1992. godine zahvaljujući trudu Mitropolita Amfilohija i Halita Đečevića.

Kada je Mitropolit Amfilohije otišao u kuću Đečevića te godine, domaćin Halit ga je dočekao riječima “Gdje si vladiko, čekamo te pedeset godina”.

Ove riječi pokojni Halit je ponovio gostujući u emisiji ŽIVONOSNI ISTOČNIK koja se emitovala na televiziji Elmag. Tada se ovaj čestiti starina prisjetio kako je kao dječak zajedno sa svojim ocem i porodicom prije Drugog svjetskog rata dočekivao litiju na Markovdan. Predvodili su je mitropolit sa sveštenstvom i vjerni narodom. Toga dana u Podgorici nijesu radile ni prodavnice, ni zanatske radnje, ni škole. Svi su učestvovali u ovoj velikoj svečanosti.

Litija bi se zaustavila ispred kuće Đečević gdje ih je ova muslimanska porodica dočekivala sa rakijom i vodom i kosovskim božurima. Sveštenstvo bi blagosiljalo dom Đečevića i litija se nastavljala dalje kroz grad do Crkve Svetog Đorđa.

Prisjećao se čika Halit i kako su komunističke vlasti sedamdesetih godina prošlog vijeka srušili ostatke manastirske kamene ograde i kapije.

“Kada je toga dana otac došao sa posla i vidio da nema kapije, bio je ljut i potrešen i grdio nas je zašto smo to dozvolili, rekavši nam da bi više volio da je sinove izgubio nego što je manastirska kapija srušena”, pričao je Halit.

Litija na Markovdan se održava svake godine od 1992. osim kada je pandemija koronavirusa prekinula. Markovdanska litija je simbol i temelj bratske sloge, međuvjerskog sklada i suživota u Podgorici.

Za ploču će glasati PES, Demokrate, PZPG, Preokret uzdržan

Iz većine subjekata podgoričke vlasti “Vijestima” su potvrdili da će glasati za podizanje spomen-obilježja.

Predsjednik kluba odbornika Demokrata u podgoričkom parlamentu, Mitar Paunović rekao je da će oni “nedvosmisleno podržati” predlog.

“Još u martu smo podržali Program podizanja spomen-obilježja kojim je predviđeno podizanje spomen-ploče koja će ne samo čuvati uspomenu, već i opominjati da je Podgorica grad u kojem se različitosti ne trpe, nego se poštuju, razumiju i čuvaju”, saopštio je on ovoj redakciji.

Paunović objašnjava da će ploča biti postavljena “u blizini staropodgoričke kuće porodice Đečević, na mjestu za koje se vjeruje da čuva ostatke manastira Svetog apostola i jevanđeliste Marka iz XIII vijeka, nekadašnjeg sjedišta Zetske episkopije”, navodeći da je manastir srušen tokom otomanskog perioda, te da je posljednji vidljivi trag tog zdanja – južna kapija, srušen 1950-ih.

“Uprkos rušenju zidova, sjećanje na svetinju nije izbrisano. Uspomenu su 1992. obnovili blaženopočivši mitropolit Amfilohije i pokojni Halit Đečević, potomak kuće koja je decenijama čuvala mjesto gdje je manastir nekada stajao. Tada je nastao i istorijski prizor koji je ušao u pamćenje našeg grada: zagrljaj crnogorskog mitropolita i Halita Đečevića, uz riječi koje danas odzvanjaju jednako snažno kao i tada: ‘Vladiko, čekali smo na Vaš dolazak punih 50 godina’”, poručio je Paunović, dodajući da ploča neće biti samo obilježje jednog događaja, već “spomenik ideji da su ljudskost, mir i međusobno poštovanje najdublji temelji našeg grada”.

Iz PES-a su potvrdili da će glasati za podizanje obilježja, istakavši da su glasali i za plan u martu.

Odbornik PzPG-a Dragutin Vučinić, rekao je “Vijestima da će svaki predlog koji doprinosi “zbližavanju i izgrađivanju boljih i kvalitetnijih odnosa među tradicionalnim konfesijama i građanima” – imati njihovu podršku.

“Najbolji dokaz za to su staropodgorički muslimani i pravoslavci koji na dan Markovdanske litije zajedno sjednu i popiju po čašu rakije, a koju svojim sugrađanima posluži časna porodica Đečević”, naveo je.

Na pitanja “Vijesti” nije odgovorila vladajuća Demokratska narodna partija.

Bez odgovora je ostala i većina upita poslata opozicionim političkim akterima.

Iz Stranke evropskog progresa listu su kazali da će se o pitanju ploče izjasniti na dan kad to bude na dnevnom redu, dok je odbornik Preokreta Mirza Krnić najavio je da će njegova partija biti uzdržana.

“Naš stav je principijelan i znači da treba glasati samo ona obilježja za koja postoji neupitni konsenzus. Sklad među ljudima različitih vjera i uvjerenja je više nego potreban. Posebno u ovim vremenima, i on mora biti sveobuhvatan. Ne smijemo upadati u ranije greške kad se pomirenjem i skladom proglašavao samo onaj koji se postigne između dvije zajednice, dok svi ostali na taj način bivaju na ovaj ili onaj način ‘preglasani’ ili marginalizovani”, podvukao je on, dodajući da će o Mujovićevom predlogu biti uzdržani dok god ne budu imali “sveobuhvatnost svih u zajednici, a o tome prethodno usaglase stav koji je blizu ili sasvim konsezualan.”

Na pitanja “Vijesti” nisu odgovorili Demokratska partija socijalista, Građanski pokret URA i Evropski savez.

Iz Mitropolije su redakciji rekli da podržavaju Mujovićevu inicijativu, ali da nisu do kraja upoznati sa samom zamisli. A odgovarajući na provokativno pitanje ovog lista kako gledaju u Mitropoliji na Mujovićevu inicijativu s obzirom na izjave o “lažnim ljudima sa lažnom vjerom”, iz Mitropolije kažu da te riječi ne odslikavaju njegov sud o svim ljudima koji su islamske vjere, te da su se odnosile “na smutljivce, prevrtljivce i zločince i one koji su njih podržavali, a koji su zloupotrebljavali vjeru, pa zato spaljivali djecu u Momišićima, rušili Cetinjski manastir i činili sve da naškode ondašnjim Crnogorcima”.

Interesantno, ovaj tabloid se ne sjeća da je upravo mitropolit bio taj koji je branio džamiju u Beogradu prilikom jednim demonstracija.

“Mitropolit Amfilohije se dosljedno i sa čvrstim hrišćanskim ubjeđenjem držao učenja da su svi ljudi Božija stvorenja i da smo svi Njegovi sinovi i kćeri. Sve je ovo moguće vjerovati i tako djelovati, a da se čovjek ne odriče svoje vjere i da i dalje smatra da je ona ispravna i spasonosna. Uostalom, sam njegov odnos s pokojnim Halitom i porodicom Đečević, s nekoliko ovdašnjih islamskih velikodostojnika, te njegovo učešće u nizu međuvjerskih susreta, stajanje u odbranu islamske bogomolje – dovoljno govore o njegovom stavu prema ljudima koji su islamske vjere”, poručili su, dodajući da su “manipulacije ovim njegovim riječima, kao i mnogim drugim, nečasne i ne predstavljaju sud o mitropolitu Amfilohiju, već više govore o onima koji ih lažno interpretiraju i svoje laži papagajski ponavljaju”.

„Reis ko’ reis“; Fejzić: Svako nastojanje koje je usmjereno afirmisanju međuvjerskog sklada zaslužuje pažnju, ali…

S druge strane, iz Islamske zajednice listu su rekli da ne znaju ništa o inicijativi gradonačelnika, te da je to stvar Srpske pravoslavne crkve i porodice Đečević.

“Kad je riječ o inicijativi za podizanje spomen-obilježja u kontekstu susreta iz 1992, smatram da svako nastojanje usmjereno ka afirmisanju međuvjerskog sklada zaslužuje pažnju. Ipak, takvi prijedlozi moraju biti promišljeni s punom istorijskom odgovornošću, kako ne bi došlo do pojednostavljivanja jednog izuzetno složenog i osjetljivog perioda”, kazao je Fejzić.

On objašnjava da je vrijeme na koje se predlog poziva “bilo obilježeno ratom u regionu, traumama, odlascima cijelih porodica i osjećanjem nesigurnosti kod velikog broja muslimana u Crnoj Gori”.

“Istorijske činjenice bilježe i situacije u kojima su pojedinci odgovorni za teške ratne zločine nalazili utočište u institucionalnim vjerskim strukturama koje su im tada – a, nažalost, i danas – bile naklonjene. Sve to zahtijeva pažljivo i sveobuhvatno sagledavanje”, ističe Fejzić.

Dodaje da, u tom kontekstu, lični gest Đečevića jeste “pozitivan primjer”, ali da “jedan individualni čin, ma koliko plemenit, ne može biti temelj za predstavljanje ukupnog istorijskog ambijenta kao skladnog, ukoliko je stvarnost tog vremena bila bitno drugačija i teža”.

“Na kraju, to je čin velikodostojnika s jedne strane, i običnog čovjeka s druge. Fascinantan je, recimo, odnos kralja Nikole i tadašnjeg muftije u Crnoj Goru Murteze Karađuzovića, koji govore o uzajamnom uvažavanju i poštovanju s obje adrese”, poručuje on.

Fejzić ocjenjuje da postoji niz “daleko snažnijih i suštinskih gestova” kojima bi se iskreno potvrdili međuvjerski respekt i uvažavanje.

“Među njima su, na primjer: uklanjanje obilježja sa Sahat-kule koje je nasilno i mimo volje Islamske zajednice nametnuto islamskoj arhitekturi, rješavanje pitanja hamama čija je autentičnost narušena nadzidavanjem i arhitektonskim intervencijama koje su izbrisale njegov kulturni identitet, valorizacija i ponovno oživljavanje islamskih objekata u Depedogenu, čime bi se sačuvala i prezentovala višeslojna kulturna baština Podgorice…”, navodi reis, ističući da su to “konkretni koraci koji bi pokazali da danas, u našem vremenu, aktivno gradimo međuvjerski sklad…”.

(Mitropolija/CDM/Svetigora/Vijesti)