Likvidacija Radeta Ćaldovića Ćente, u noći 14. na 15. februara 1997. godine, pokrenula je krvave obračune u beogradskom podzemlju! Sa lica zemlje, bez traga, nestajali su opasni momci, koji su važili za strah i trepet, čak među najokorelijim kriminalcima!
Ćaldović je važio za jednog od kumova srpske mafije, a ubistvo velikog bosa nije moglo da prođe bez posljedica. Spletom okolnosti, u prvi plan iskočio je čovjek, koji je bio povezan sa još jednom, do tada najvećom egzekucijom među srpskim gangsterima.
Pet godina ranije, 28. oktobra 1992., Beograd i Srbiju munjevito je obišla vijest da je u hotelu „Hajat“ likvidiran Aleksandar Knežević Knele, u to vrijeme označen kao žestoki momak sa Voždovca! Kada je ubijen imao je samo 21 godinu i bio je prvi koji je počeo da puca „umjesto dobar dan“. Te 1991. i 1992. godine cijeli Beograd pričao je o vatrenim obračunima Kneževića, ali on nije imao praktično ni dana robije.
Zamjerio se mnogima, pa ubistvo nije bilo neočekivano. Baš zato, smatralo se da ovaj zločin nikada neće biti riješen. Međutim, vremenom je počelo da se priča da Knele, makar posljednjih 6 mjeseci života, nije puno „griješio“, odnosno da je znao na koga smije, a na koga ne smije da usmjeri cijev. Misterija ubistva Kneževića traje do današnjeg dana, ali ubrzo po ovoj likvidaciji uhapšen je Miodrag Cvijetinović poznatiji kao Miša Tajger.
Klupko je počelo da se odmotava, pa se saznalo da je, nekoliko dana prije nego što je ubijen, Knežević napravio „kobnu grešku“…
Znalo se da je Miša Cvijetinović „ordinirao“ uglavnom u Njemačkoj, i to u Frankfurtu, u Ćentinom klanu kriminalaca. Bio je zgodan i lijep momak, srednjeg rasta, i atletske građe, a ubrzo je zaveo Ćentinu kćerku, koja se fatalno zaljubila u njega.
Prilikom njegovog boravka u Beogradu 1992. godine, vjerovatno sasvim slučajno, Miša Cvijetinović se zadesio u restoranu u kojem je tada bio i Aleksandar Knežević Knele. Iako dvadesetogodišnjak, Knele je već bio na zlom glasu zbog reketiranja dobrostojećih Beograđana. Ne znajući ko je Miša Cvijetinović, a ugledavši očigledno dobrostojećeg gosta, izvadio je pištolj i zatražio od njega da mu preda zlatni „roleks“ s ruke i džip „micubiši pajero“, čije ključeve je vidio na stolu ispred njega. Cvijetinović se uopšte nije uzrujao – pribrano je ispunio Kneletove zahtjeve.
Uzeo svoje i otišao bez riječi
Odmah po Kneletovom odlasku, Miša je alarmirao svog „bosa“ i budućeg tasta Ćentu. Nastala je opšta pometnja među svim beogradskim kriminalcima. Ispreprepadao se, navodno, i sam Knele, kada je saznao na koga je udario. Zato je odmah prihvatio posredovanje Gorana Majmuna, da se ponovo sretne sa Mišom, i vrati mu oteto. Sastali su se u hotelu „Interkontinental“. Pružio mu je ključeve džipa, a za sat je rekao da će ga donijeti kasnije, jer ga je, navodno, nekome već prodao. Miša je uzeo ključeve i bez komentara se okrenuo i otišao. O pomirenju nije bilo ni riječi.
Knele je, sasvim izvjesno, njušio da mu predstoji velika nevolja, pa se u strahu, već istog dana, pod lažnim imenom „štekovao“ u hotelu „Hajat“. Nikome u Beogradu nije otkrio svoje tajno mjesto boravka. Docnije se ispostavilo da je iz „Hajata“ telefonom razgovarao samo sa jednim svojim prijateljem u Njemačkoj.
Potraga za Kneletom u Beogradu trajala je oko mjesec dana. Najednom, osvanula je vijest u novinama da je 28. oktobra 1992. godine njegovo tijelo nađeno u sobi 331 luksuznog hotela „Hajat“.
Trlajić otkrio nepoznate detalje
Istraga je usmjerena i prema Miši, jer se o onom incidentu između njega i Kneleta već danima pričalo po čaršiji. Miša je, međutim, imao valjan alibi da je u vrijeme Kneletovog ubistva boravio u Njemačkoj. Miša Dizeldorf je ubrzo uhapšen, ali je nekoliko mjeseci kasnije pušten iz pritvora zbog nedostatka dokaza.
Ipak, prije nekoliko godina, objavljeni su dokumenti tajnih službi koji rasvjetljavaju ovu likvidaciju i iz kojih se jasno vidi da je policija znala ko je povukao oroz. U bilješci se navodi da je Radoslav Trlajić, zvani Bata Trlaja, ispričao da je Knele bio u sukobu sa Mišom Cvijetinovićem.
„Miša je došao kod Kneleta u hotel da se, navodno, sporazumiju oko kola. Kada su ušli u Kneletovu sobu, Miša ga je na prepad ubio s leđa, pucajući iz Ćentinog kolta 45“, ispričao je policiji Trlajić, a potom dodao da treba imati u vidu da je Miša Ćentin zet, a ovaj odličan prijatelj sa tadašnjim zamjenikom MUP Republike Srbije. To je po Trlajinom mišljenju objašnjavalo zašto su kamere u „Hajatu“ na dan ubistva bile isključene.
I druga bilješka o prisluškivanom razgovoru između Slobodana Grbovića i izvjesnog Dragana N. iz Beograda potvrđuje da je Miša ubio Kneleta, ali otkriva i ko ga je osvetio.
„Dragan je kazao da je on sa Ćentom iz CZ-a izvadio Mišu kada je ubio Kneleta“, navodi se u dokumentu.
Još jedno svjetlo, doduše misteriozno, upalio je i bivši načelnik Odsjeka za krvne delikte u MUP Srbije Žarko Popović, koji je u jednom intervjuu iznio svoja saznanja po kojima Cvijetinović nije ubio Kneleta.
„Ima mnogo slučajeva ubistava gdje se žrtve i dalje vode kao nestale. Na primjer, Miša Cvijetinović, Voja Amerikanac… Pričalo se da je Cvijetinović ubio Kneleta, ali po svim saznanjima njega je ubio Darko Ašanin, koji je takođe pokojni. Cvijetinović je poslije u Štutgartu ubio Darka Stanojevića. Sva trojica su bili kod Kneleta na vratima to veče kad je ubijen: Ašanin, Cvijetinović i Stanojević. Bili su na vratima njegove sobe u Hajatu. Miša Cvijetinović, to se pouzdano zna, ubio je Stanojevića u Štutgartu. Poslije neke utakmice, prišao mu je u gomili i opalio mu jedan metak u glavu. Sjećam se da je koristio pištolj ‘tokarev’, 7.63 milimetara, to je stajalo u dopisu koji smo dobili od Interpola. Njih dvojica su bili prijatelji. Ko je rekao Miši da to uradi, ostaje veliko pitanje. Miša je iz Češke deportovan 1994. u Beograd, a kad smo ga ispitivali u vezi sa ubistvom Kneleta, on je jednostavno rekao: ‘Nemam pojma o čemu se tu radi’. Nakon toga je nestao. Nađen je njegov džip i ništa više. Nikakvih tragova. Pričali smo s pokojnim Ćentom o tome, on mu je bio zet, i ništa nismo uspjeli da saznamo. Nikakvih tragova. Uredno parkiran Mišin džip, zaključan, baš ništa.“
Nisam ubio Kneleta, ponizio je gazda Jezdu
Ipak, Miodrag Cvijetinović jedini je optužen za ubistvo Aleksandra Kneževića – Kneleta, a 1995. godine prvi put se javno oglasio povodom ovog krivičnog djela. On je tada za „Politiku Ekspres“ izjavio da nije odgovoran za ovo ubistvo.
„Jedna stvar mi, međutim, nije jasna, u nekoliko vaših tekstova javno me optužujete za ubistvo, detaljno opisujete kako je ‘izvjesni Miša iz Frankfurta’ to prenio Kneletovom dobrom drugu Goranu Vukoviću, označite me kao logičnog ubicu zbog te pretpostavke, a poslije u istom broju, na istoj strani, ali u nekoliko redova, vašim čitaocima, među koje i ja spadam, objavite kako optužnica ‘protiv Cvjetinovića’ nije podignuta i da uloga ‘izvjesnog mladića iz Njemačke’ nije do kraja osvijetljena. Postoje indicije, tvrdite i to u ta četiri reda da je Knele mogao stradati ‘od druge ruke’ na šta upućuju i neki detalji, čija pozadina nije do kraja rasvijetljena. Čemu onda insinuacije i provokativni naslovi vezani za moje ime: ‘Trampa plaćena glavom’ itd? Ja ne demantujem susret sa Kneletom tokom tog tragičnog 28. oktobra u beogradskom hotelu ‘Hajat’ niti to da je kod njega došlo oko 21 čas. Sastali smo se, razgovarao sam sa Kneletom, i sa živim se rastao. Šta se u međuvremenu do 23 časa dogodilo u sobi 331, ja ne znam. Ko je ta ‘druga ruka’ koju pominje vaš list, da li su to ljudi gazda Jezde Vasiljevića, koga je pokojni Knele navodno uznemiravao na Svetom Stefanu, na crnogorskom primorju, ili beogradska milicija koju opet, prema vašoj verziji optužuje Kneletov otac Buca Knežević – stvarno ne znam. Meni preostaje samo da i sam postavim jedno pitanje – može li se Miodrag Cvijetinović obilježiti kao mogući Kneletov ubica na osnovu samo jednog nedorečenog podatka, da poslije 28. oktobra više nisam viđen u Beogradu i Jugoslaviji? Nisam ubio Kneleta, niti sam Kneletovom krvlju u sobi 331 na ogledalu u sobi napisao broj jedan, naznačavajući da je pokojni Knežević prvi na spisku za nekakvu odmazdu“, tvrdio je tada Cvijetinović.
Cvijetinović je nestao nekoliko mjeseci poslije likvidacije svog tasta, Ćaldovića. Iako je bilo glasila da je bez traga nestao 1996. godine, to nije bilo tačno. Brojni su svjedoci, i danas živi, koji su razgovarali sa Mišom na Ćentinoj sahrani. Međutim, nekoliko mjeseci kasnije Miša nestaje zauvijek. Postoje glasine da je otet, mučen i ubijen, ali pominje se i priča da je promijenio lični opis i nestao bez traga. Ubistvo Aleksandra Kneževića Kneleta, ali i Radeta Ćaldovića Ćente nikada nije zvanično riješeno.
(Kurir.rs)
