Dok se dio političke javnosti, predvođen ostacima bivšeg režima, „nezavisnim“ analitičarima i pojedinim strukturama unutar Pokreta Evropa sad (PES), uporno trudi da pitanje identiteta predstavi kao „kočnicu“ evropskog puta, realnost ih brutalno demantuje. Priča o tome kako bi uvođenje narodne zastave – naše istorijske trobojke – zaustavilo Crnu Goru na putu ka Briselu, nije ništa drugo do jeftin politički spin i pokušaj očuvanja tekovina Ranka Krivokapića i Mila Đukanovića.

Pravna jednostavnost nasuprot političkoj magli

Glavni argument protivnika pomirenja jeste navodna složenost procedura. Međutim, istina je neumoljiva: za uvođenje narodne trobojke nije potrebna dvotrećinska većina niti izmjena Ustava u onom dijelu koji bi zahtijevao referendum.

Dok je državna zastava jasno definisana, pitanje narodne zastave ili „istorijskog simbola“ može se riješiti prostom većinom u Skupštini Crne Gore kroz izmjene i dopune Zakona o državnim simbolima i Danu državnosti.

  • Bez komplikacija: Nema potrebe za kompleksnim ustavnim reformama koje zahtijevaju podršku koju je teško dostići.

  • Pitanje zakona, ne Ustava: Status zvanične zastave ostaje netaknut, čime se izbjegava pravni vakuum, dok se trobojci vraća dostojanstvo koje joj istorijski pripada.

Dakle, sa pravne tačke gledišta, put do trobojke na institucijama je čist i kratak. Sve ostalo je pitanje političke volje.

Evropski put kao univerzalni džoker za opstrukciju

Teza da će nas trobojka udaljiti od EU apsolutno nema utemeljenje u evropskoj praksi. Evropska unija od svojih članica ne traži odricanje od istorijskog identiteta, već vladavinu prava i funkcionalne institucije. Mnoge zemlje članice EU imaju po nekoliko zvaničnih ili priznatih istorijskih zastava koje koriste paralelno.

Postavlja se logično pitanje: Kako simbol koji predstavlja istorijsko biće Crne Gore može biti antievropski? Odgovor je jasan – ne može. On može smetati samo onima koji i dalje baštine politiku podjela i koji pod „evropejstvom“ kriju nastavak antisrpske kampanje i projekat „rasrbljavanja“ koji je decenijama sprovodio DPS.

Ko u PES-u čuva Krivokapićevo nasljeđe?

Najveća enigma trenutne političke scene je ponašanje pojedinih funkcionera Pokreta Evropa sad. Dok se deklarativno zalažu za stabilnost i prevazilaženje podjela, njihova averzija prema rješavanju pitanja narodne zastave budi sumnju.

Da li je moguće da je u pojedinim kabinetima PES-a i dalje živa ideologija Ranka Krivokapića? Ako je trobojka faktor koji spaja najveći broj građana i ako je njeno uvođenje proceduralno lako, zbog čega se oklijeva?

Vrijeme za istinsko pomirenje

Uvođenje trobojke pored zvanične zastave prilikom važnih državnih i diplomatskih događaja ne bi bio čin ugrožavanja države, već akt dugoročne kohezije. To bi bio dokaz da Crna Gora više nije zemlja u kojoj se jedan dio populacije osjeća kao građanin drugog reda jer voli svoje izvorne simbole.

Izgovori o „kočenju EU puta“ su providni. Lopta je u dvorištu parlamentarne većine, a prvenstveno PES-a. Vrijeme je da se pokaže da li je politika „Evrope sad“ zaista nova politika ili samo prepakovani kontinuitet ideologije koja je decenijama parčala Crnu Goru.

Tagovi